Nakon višegodišnje borbe, nezavisna knjižara Lir, prva nakon dugo vremena, otvorit će svoja vrata na riječkoj adresi P. R. Vitezovića 3/B sredinom prosinca. Važnost ove knjižare, a dakako i njezina posebnost, sadržana je u njezinoj već spomenutoj nezavisnosti, ali i onome što planira donijeti zajednici i u zajednicu.

Lir bi trebala biti knjižara nakladnika, riječkih prije svega, domaćih autora, već etabliranih, ali i onih koji tek traže svoja mjesta pod suncem. Lir bi trebala biti knjižara građana, knjižara u kojoj će pokušati vratiti polusvijet tamo gdje pripada – u kut i mrak – a na svjetlo dana izvući ono najpozitivnije i najkreativnije što ljudi u sebi nose. Lir bi, uz sve to, trebao biti i mjestom na kojem će se uz dobru knjigu moći popiti i dobra kava.

Svi sudionici ovog projekta koji teče na neodređeno vrijeme morat će biti članovi udruge, pojašnjava Viktorija Bauer, koja se s poslovnim partnerom Markom Laćom odlučila otisnuti u nesigurne vode kulturnog poduzetništva. Sudionici, dakle, mogu biti svi zainteresirani nakladnici i autori; oni mogu svoje knjige prodavati u knjižari samo kao članovi udruge, a to nije hir osnivača nego obol zakonskim propisima, pojašnjava Viktorija.

Iako su se mnogi pitali je li njihova inicijativa da otvore nezavisnu knjižaru, koja će k tome biti i kafić, utopija ili realnost, ipak se dosta toga pomaknulo od kraja prošle godine kada su krenuli u taj projekt. Sada su uspjeli izlicitirati prostor, iako birokracija i inertnost sustava znade ubiti čovjeka u pojam, priznaju. Dobili su prostor u Vitezovićevoj, a još čekaju rješavanje papirologije, odnosno službenu primopredaju prostora i napokon ključeve, čemu se nadaju uskoro.

Što se utopije, odnosno realnosti ove inicijative tiče, istina je da ih neki i dalje doživljavaju pomaknutima, jer tko još otvara knjižaru u ovim vremenima, no oni su čvrsto uvjereni da je ideja kvalitetna, ali i da moraju sami mijenjati situaciju, jer je besmisleno čekati zakonodavca.

Šaptom padanje

No uvjereni smo da moramo pokušati sa svim kreativnim i kvalitetnim idejama; treba ih konkretno pokušati provesti u djelo i inzistirati na tome da se napokon shvati da su sve institucije ovdje zbog nas, a ne mi zbog njih. Treba se boriti i protiv birokracije i suludih propisa koji ne dopuštaju poduzetniku da diše i radi. Jednostavnije bi možda bilo otići, ali smatramo da treba okrenuti situaciju: neka drugi odlaze, a mi ostanimo i realizirajmo sve svoje dobre potencijale. Ne, ne odustajemo mi od ove knjižare, ako nismo kroz ovih pet-šest godina, onda sigurno i nećemo – odlučna je Viktorija.

Viktorija i Marko pokrenuli su crowdfunding kampanju prošle godine u prosincu. Nisu uspjeli skupiti traženi iznos od 8.000 dolara, dapače, stali su na nekih tristotinjak dolara. Ali ta im je kampanja omogućila da izađu u javnost, da predstave svoj Lir i tu su uspjeli: povratna informacija je bila odlična, potvrdivši kvalitetu projekta, javili su im se i mnogi potencijalni suradnici i sve ih je to oduševilo možda i više od samih novaca. Istina je također i da je prikupljanje novaca kroz takvu kampanju, dok ne postoji čvrst objekt odnosno poslovni prostor, zapravo pomalo nemoguća misija.

Od samog početka ideje, koja im je sinula još prije šest godina, nakon osnivanja tvrtke oslanjaju se sami na sebe, svoj rad i ideje koje mogu biti ili jesu profitabilne. Vremena su se promijenila, naravno i odnos prema knjizi. Upravo zato drže da klasični oblici knjižara ne mogu privući ljude: nije dovoljno otključati vrata knjižare i čekati da netko slučajno zaluta.

Knjiga i EPK?

– Ljude je nužno naviknuti na prostor poput Lira, koji se jako puno oslanja na svoj program, bilo da je riječ o suradnji s kolegama iz CeKaPe-a i njihovim tečajevima kreativnog pisanja, bilo da je riječ o predstavljanju pojedinih nakladnika, drugačijem obliku prezentiranja književnih djela, videochatovima s autorima iz drugih dijelova zemlje, spajanju odnosno vraćanju knjige u svakodnevicu, održavanju tribina o zaista aktualnim temama, book kvizovima, obraćanju turistima ne samo putem knjiga na stranim jezicima, već i književnim večerima na stranim jezicima… Lir vidimo kao projekt zajednice, želja nam je da ljude naviknemo na mogućnost i da sami svojim idejama sukreiraju život ove knjižare, ishodišta pozitivnih vibracija.

Prije svega želimo raditi na promociji domaćih autora, na njihovom širenju među potencijalnom čitalačkom publikom… Samizdati i ostali nakladnici kod nas će biti u donekle povlaštenom položaju: radili smo u izdavaštvu i znamo jako dobro što tišti nakladnike, ali i autore. Lir je veliki val koji sa sobom nosi drugačiju percepciju knjižare kao takve – optimistična je Viktorija što se tiče etabliranja Lira u kulturni život grada.

No za razliku od knjižara, kafići se i dalje otvaraju, iako se i ugostitelji žale na loš promet. U zemlji u kojoj se uvijek za besparicu koristi fraza nemam ni za kavu, a ne ona nemam ni za kruh, ukazuje da će svi skrpati novce za kavu, a za knjigu i novine samo se rijetki odlučuju. No na upit znači li to da će u njihov bookstore cafe novac uglavnom stizati zahvaljujući posjetiteljima kafića ili će i knjige ravnopravno sudjelovati u punjenju kase, Viktorija je vrlo decidirana.

– Lir nije ugostiteljski objekt, već je prije svega knjižara u kojoj ćete, u slučaju da se zadržite, moći popiti kavu ili čaj. Dalje od toga mi nećemo ići. Prije svega, propisi su nam više nego komplicirani i slabovidni, pa i ne želimo riskirati. Da biste popili kavu kod nas, morat ćete biti član udruge.

Ima li prostora da se Lir uklopi u EPK 2020, Viktorija još ne zna. Oni su otvoreni za sve dobre i kvalitetne prijedloge i suradnju. No misli i da EPK prije svega treba negdje u svoj program smjestiti knjigu, ali joj je ta niša unutar EPK-a zasad enigma.

I na kraju, a prije no što Lir zaživi u Vitezovićevoj, Viktorija zaključuje da je to baš jedan živahan projekt u prostoru koji će svakodnevno iznenađivati svoje sugrađane i goste te za koji se nadaju – iako je ispred njegovih idejnih pokretača još puno posla i dokazivanja – da bi baš mogao postati riječki kulturni đir.