Pijanistički bard

Hommage Vladimiru Krpanu u Lisinskom: Apoteoza klavira za Platona klavirizma

Zdenko Šulc

Program koncerta zaključili su slavljenik i njegova kći i učenica Katarina Krpan izvedbom Pop-koncerta za dva glasovira i orkestar Borisa Papandopula, živopisne skladbe urnebesnih klavirsko-orkestralnih dijaloga, folkorno obojenih ritmičkih upadica i meandriranja u melodijskim preokretima



Velebni hommage hrvatskom pijanističkom bardu i legendarnom pedagogu Vladimiru Krpanu upriličen je u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu u čast njegova 80. rođendana, osmišljen kao atraktivni program orkestralne i pijanističke glazbe s trima koncertima za dva glasovira i orkestar, dvjema glasovir-orkestralnim epizodama i dvama orkestralnim interludijima. Profano rečeno bila je to intrigantna »glasovirijada«, koju su u prepunom auditoriju izveli prominentni Krpanovi učenici, danas svi odreda međunarodno priznati pijanisti, a njihovom »glasoviranju« bio se pridružio i slavljenik. S pijanistima je u programu bila i Zagrebačka filharmonija pod vodstvom dirigenta Tončija Bilića.


Uvertira Mozartovoj operi »Figarov pir« u izvedbi voluminozne Zagrebačke filharmonije, premda korektno odsvirana, ovog se izvjestitelja dojmila nekako beskrvno mlitavom. No ulaskom u Mozartov Koncert za dva glasovira i orkestar u Es-duru, K.365, poduzetna mlada pijanistica Martina Filjak zanosno je ozračila Mozartove filigrame u dijalogu s profinjenim klavirizmom Pedje Mužijevića. Komunikacija njihovih glasovira uzdigla je Mozartov idiom u savršenstvo glazbenim izričajima eteričnosti ljupko snenog polaganog stavka i slojevite klasicističke elegancije vižljavog Ronda.


Duboko senzibilan


U Koncertu za dva glasovira i orkestar u d-molu Francisa Poulenca na glasovirima su se virtuozno bili razigrali divergentno odjeveni mlađahni Bruno Vlahek, u konvencionalnom fraku s leptir mašnom, i Srđan Filip Čaldarović, u ležernoj crnoj moderni. I na glasovirima se žustro poigrali Poulencovom maštovitošću i duhovitošću, ritmički uigrano odgonetavali glazbene pitalice i plijenili virtuozitetom. Dirigent Bilić je u Poluencu iz Filharmonije izmamio šarolike orkestralne nijanse i ritmičku razigranost, napose u sekciji udaraljki, što je učinkovito zaokružilo živopisnu interpretaciju solista na glasovirima.




Maestro Bilić i orkestar potom su dostojno iskazali vrijednost Filharmonije decentnom izvedbom Svečane uvertire Dmitrija Šostakoviča. Nakon toga uslijedila je ekstravaganca Maksima Mrvice, koji se gromoglasno strmoglavio u »Koncert iz Novog svijeta« Antonina Dvoraka (prema simfoniji u aranžmanu J. Lenehana), a potom izmamio pokliče publike vratolomnim »Bumbarovim letom« N. Rimski-Korsakova u virtuoznom klavirskom aranžmanu S. Rahmanjinova.


Program koncerta zaključili su slavljenik i njegova kći i učenica Katarina Krpan izvedbom Pop-koncerta za dva glasovira i orkestar Borisa Papandopula, živopisne skladbe urnebesnih klavirsko-orkestralnih dijaloga, folkorno obojenih ritmičkih upadica i meandriranja u melodijskim preokretima, ali i plesne elegancije i suptilne melankolije. Otac i kći – uz dirigentom učinkovito animiranom, instrumentalno smanjenom, a saksofonom pak nadopunjenom orkestru – skladbu su izveli sinhrono upečatljivo i nadasve proživljeno i nadahnuto.


U glazbeno sjećanje upilo mi se prvo koncertantno slušanje Vladimira Krpana, a bila je to njegova izvedba Beethovenovog »Emperor« koncerta prije dobrano više od pola stoljeća u zagrebačkoj koncertnoj dvorani »Istra«. Nakon eteričnog uvoda u treći stavak skladbe tada nadobudni mladi pijanist egzaltirano se vinuo u Beethovenovu stratosferu i maestralno je opkružio. Eda bi očaranoj publici za bis prosuo obijesni pregršt perlica Mozartove »Alla Turca«! Tijekom svoje bogate pijanističke karijere ostao je Vladimir Krpan baš takav: veličanstveno autoritativan, ali i duboko senzibilan i nepretenciozno dovitljiv, što se napose odrazilo u njegovim duboko promišljenim i emotivnim izvedbama Chopina.


Pedagoški rad


Ništa manje zapaženo i vrijedno, Krpan je entuzijastički kročio s hrvatskom skladateljskom avangardom druge polovice XX. stoljeća i uvelike pridonio da se njihov glas pročuje gdje god bi nastupao. Pedantni muzikolozi stranicama su evidentirali njegove koncertne nastupe u domovini i na svih pet kontinenata. Smatram, međutim, da je Vladimir Krpan posjedovao kapacitet svjetski vrhunskog pijanista, čiji potencijal je u najprominentnijim koncertnim dvoranama Zapada ostao nerealiziran koliko zbog njegova hendikepa u strukturama jugoslavenskog režima toliko i pomanjkanjem prodornosti tadašnjih menadžera za njegove nastupe izvan domovine.


Krpan je, međutim, te izmakle prilike za slavu učinkovito kompenzirao svojom predanošću pedagoškom radu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje je radio s plejadom talentiranih pijanista koji danas žanju zapažene uspjehe, a što ga stavlja uz bok legendarnog prof. S. Stančića. Kad je već u mladosti svojim talentom i marljivošću bio zaslužio poduku svjetski prominentnih glazbenih autoriteta i usavršavanje kod pijanističkog maga A. B. Michelangelija, profesor Krpan je ta vrijedna iskustva bezrezervno prenosio svojim učenicima.


U koncertnom pijanistu i profesoru Vladimiru Krpanu gotovo da ima nešto antičkog. Kompaktne tjelesne građe, markantne fizionomije, autoritativnog stava, prodorne glazbene mudrosti sa zrakama osobne blagosti, profesor Krpan me se doima kao Platon u hrvatskom pijanizmu.


Oduševljenoj publici u dvorani »Lisinski« dodatak programu upriličen je kao »Happy birthday to you« Vladimiru Krpanu na dvama koncertnim glasovirima u cirkularnoj izvedbi šestorice solističkih protagonista u manirama virtuozno vragoljastih glazbenih »stilskih vježbi«, od klasike preko romantike do popa.A cjelokupni koncert bio je apoteoza klavira par excellence.