Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
23. listopada 2019.
Godina za pamćenje

Diana Haller opet na sceni Meta

Diana Haller kao Pepeljuga u Rossinijevoj operi namijenjenoj dječjoj populaciji  / Foto Dorike van Genderen
Diana Haller kao Pepeljuga u Rossinijevoj operi namijenjenoj dječjoj populaciji / Foto Dorike van Genderen
Autor:
Objavljeno: 14. rujan 2014. u 21:09 2014-09-14T21:09:17+02:00

U travnju i studenom ove godine Diana Haller je u Metropolitan operi jedina zamjena za prvu postavu u Rossinijevim operama »Pepeljuga« i »Seviljski brijač«, a ljeto je provela u Salzburgu gdje je pjevala s Anom Netrebko i Placidom Domingom te upoznala svoju idol pjevačicu – Ceciliju Bartoli 

Za opernu pjevačicu Dianu Haller ova je godina – zaista iznimna. Nakon izvrsnih kritika koje je dobila za izvedbu naslovne uloge u Rossinijevoj »Pepeljugi« u matičnoj kući, najmlađa solistica u povijesti štutgartske opere pozvana je da u travnju ove godine bude jedina zamjena slavnoj Joyce DiDonato u njujorškom Metropolitanu.

Uslijedilo je više nego uspješno ljeto u Salzburgu, a pred njom je povratak u New York – ovog puta kao cover za Rosinu u »Seviljskom brijaču«. Krajem godine čut ćemo je ponovo u Zagrebu, na Filharmonijskom balu pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića, kojim će u prosincu zaključiti ovu uspješnu godinu. 

   S pitanjem o dojmovima iz Metropolitana i kako je to biti cover za najpoznatiju koloraturnu mezzosopranisticu današnjice, započinjemo razgovor s dvadesetsedmogodišnjom Dianom Haller: 

   – Dojmovi su impresivni, moram reći da su boravak i rad u New Yorku bili zaista veliko iskustvo! »Pepeljuga« na sceni Meta nije nova produkcija, tako da smo radili s asistentom režije, ali pod dirigentskom palicom maestra Fabija Luisija. On je – nakon Jamesa Levinea, glavni dirigent Metropolitan opere, ali i šef opere u Zürichu! Iako se radi o iskusnom umjetniku, ovo je bila njegova prva »Pepeljuga«, tako da su glazbene probe bile jako zanimljive. Imala sam sreću da gospođa DiDonato nije mogla doći prva četiri dana proba, tako da sam ih ja sve odradila sama. Predstava je originalno postavljena 1997. godine, s Cecilijom Bartoli u naslovnoj ulozi. Garderobijerke su inzistirale da probam originalne kostime rađene za Bartoli i bile su zapanjene kad su vidjele da savršeno pristaju mom stasu. Nije trebalo ni najmanjih prepravki, što je i za mene bilo lijepo iznenađenje. 

  Visoki profesionalizam

Dakle, prisustvovala sam svim probama koje je pjevala Joyce DiDonato – što nije uvijek slučaj: slavni pjevači najčešće ne žele da njihove »zamjene« gledaju probe, ali gospođa Di Donato nije diva takva ponašanja. Ona je draga osoba koliko i velika pjevačica. Razgovarale smo o ulozi, prodiskutirale najteža mjesta, a otišla sam i na njen masterclass za tri pjevača koji je održala u New Yorku. Kad sam čula da je to na njenom rasporedu, pitala sam je gdje mogu kupiti ulaznicu, na što je ona rekla da će sve osobno srediti, samo neka dođem. Jako mi je drago što sam mogla vidjeti njezin masterclass – ona je pjevačica s vrlo zanimljivim glazbenim razmišljanjem i – osim što je zaista vrhunska solistica, izvanredna glumica i sjajno vlada scenom – upravo muzički pristup roli je njen najjači adut! 

   Ona je, s druge strane, poznata po visokom profesionalizmu – nije otkazala predstavu ni kad je na sceni slomila nogu! Dakle, bilo je malo šanse da će trebati zamjenu u New Yorku, ali ja sam morala biti na svim predstavama – u gledalištu ili u krugu deset minuta od Metropolitana – za svaki slučaj! Osim »Pepeljuge«, imala sam priliku gledati sve druge predstave koje su bile na repertoaru kuće u tih mjesec dana, što sam, naravno, iskoristila. A nakon završetka tog angažmana, pozvana sam da ponovo budem jedina zamjena u Metropolitanu u studenom ove godine, i to za ulogu Rosine koju pjeva Isabel Leonart – mlada Amerikanka s karijerom u velikom usponu. Ponovo ću biti na probama – ovog puta s talijanskim dirigentom Micheleom Mariottijem, šefom opere u Bologni – radujem se ponovnom odlasku u New York i radu u toj velikoj opernoj kući! 
  

Pepeljuga stoljeća

Ovog ljeta ste u Salzburgu upoznali svoju idol-pjevačicu od djetinjstva – Ceciliju Bartoli.

   – Zamolila sam je da me posluša i mada nije imala mnogo vremena, pozvala me da dođem na audiciju između dva programa. Najprije mi je rekla nek' joj pjevam ariju Pepeljuge. Pjevati tu tešku ariju u sobi, pred »Pepeljugom stoljeća« što je bila Cecilia Bartoli – nije nimalo lako. Čestitala mi je i pitala za daljnje planove. Kad sam joj rekla da sam zamjena za Rosinu u Metu, rekla je: »Vi to možete tamo odmah pjevati«. Poželjela je da se ponovo nađemo, a upoznala me i sa svojom mamom, kojoj je rekla da sam izvanredna mlada mezzosopranistica. Mama, i sama nekad operna pjevačica, je odgovorila: »Odmah sam znala čim sam čula boju glasa!« Tako su se u proteklih šest mjeseci ostvarili mnogi moji snovi, a jedan je bio – pjevati pred Ceciliom Bartoli! 

  U Salzburgu ste ovoga ljeta, između ostalog, pjevali u opernoj verziji »Pepeljuge« za djecu.

   – Dječje verzije opera su kraće, kraćene su ansambl scene, ali ne i arije solista, što je posebno zahtjevno za nositelje glavnih uloga. Koncentracija mora biti pojačana, nema predaha između scena, nema upjevavanja pred izlazak na pozornicu, a igra se i bez pauze. Prije velike, finalne scene nisam imala vremena ni za gutljaj vode iza pozornice, već sam naprosto ostala na sceni i pjevala do kraja, što je iznimno naporno. Osim toga, budući da se radi o predstavi za djecu, pjeva se na njemačkom, što je kao da radite novu rolu! No, sve je dobro prošlo, kritike su bile izvrsne, a rektor sveučilišta – koji očito nije bio informiran – otišao je nakon predstave kod cast-direktora , pohvalio izvedbu i posebno naglasio da je »Bartoli bila fantastična!« Istovremeno je u Festspielhaus Cecilia Bartoli pjevala »Pepeljugu« i on je mislio da je i na našoj produkciji slušao veliku Bartoli! 

  To nije prvi put da vas uspoređuju.

   – Nije, ali sada – osim što kažu da imam glas što se koloratura i tehnike tiče poput njenoga – govore da moj glas ima volumen koji može krenuti prema dramskom fahu. O tome, dakako, još ne razmišljam, ali jednoga dana bih voljela pjevati Eboli i Amneris, ali pretpostavljam da će Lady Macbeth biti jedna od rola koja će doći na red među prvima, ako jednog dana odlučim ući u sopranski dramski fah. No do tada još treba ispjevati cijeli belcanto repertoar! 
  

Umjesto Garanče

U Salzburgu ste bili dio koncertnog projekta »mladih pjevača«. Kritike su posebno apostrofirale vas, kao gotovu pjevačicu, spremnu za velike scene.

   – Cast direktor Toni Gradsack je bio jako zadovoljan kako pjevam ariju Pepeljuge, pa je inzistirao da je izvedem na svakom koncertu. To je arija koja u sedam minuta pokazuje sve osobine pjevačice, ali mi je žao što nisam stigla pjevati ništa drugo. 

  Nastupili ste i na salzburškom gala-koncertu umjesto najavljene Eline Garanča!

   – Gospođa Garanča je otkazala nastup na dan koncerta. Tog sam dana imala posljednju predstavu »Trubadura«, koja je počinjala u 18 sati, a inače su predstave u 15 sati. Iza podneva nazvao me cast direktor i rekao da me intendant Alexander Pereira pitao mogu li nakon predstave doći na koncert u Mozartovoj kući i otpjevati 3-4 pjesme Huga Wolfa. Požurila sam na probu s pijanistom Malcolmom Martineauom, potom na šminkanje i predstavu »Trubadura« i ne sačekavši završni pljesak – kako bih se stigla presvući – i odjurila sam na koncert. U autobusu prema kući, nakon koncerta, obratio mi se bračni par i rekao da sam im »jako falila na pljesku i poklonu Trubadura«. E, to mi je bio zaista kompliment! Jer, uloga Ines je mala, ali kad ljudi primijete da vas nema na završnom poklonu, znači da su vas zapamtili! 

  Zvijezde

Nije vas zapamtila samo publika – dobili ste i pažnju kritike, ali i struke, i to uz Anu Netrebko i Placida Dominga.

   – Da, uloga nije velika, ali je važna, jer otvara ariju Leonore i isprepliće se s njom. Male je uloge teško pjevati jer ako niste u najboljem izdanju tih nekoliko minuta – nema ispravka! Meni osobno, Ines je bila teža od Pepeljuge i zaista sam bila na vrhuncu koncentracije kako bih opravdala šansu koja mi je pružena. Na prijemu nakon premijere, gospodin Alexander Pereira – koji će od jeseni biti intendant milanske Scale – rekao je javno da »konačno imaju Ines koja može pjevati«. Štoviše, rekao mi je da me ima u vidu za jednu veću ulogu u Scali! 

  Kako su prošle probe i izvedbe »Trubadura«, kakva je bila suradnja s najvećim zvijezdama današnjice?

   – Moram reći da je Ana Netrebko vrlo draga osoba i nadasve kolegijalna na sceni. Nije mislila samo na svoju ariju, već je glumački podržala i moj nastup, a brinula se i za sinusitis, s kojim sam imala problema tijekom proba. A Placido Domingo je nevjerojatna osobnost! Fascinantno je kad shvatite da je on pjevao s Marijom Callas – toliko dugo traje njegova karijera, a na probama se nije štedio i još uvijek ima iznimno svjež glas. Pritom je jako drag i vrlo jednostavan čovjek te vrhunski profesionalac: uvijek maksimalno pripremljen i zainteresiran za režiju svake scene. Njegova supruga snimala je iPodom sve probe, kako bi se on mogao vidjeti i popraviti svoju ulogu do predstave. Ne očekujete takav perfekcionizam od čovjeka koji je na sceni 50 godina! A što se zanimanja za umjetnost tiče, Placido Domingo je došao i na moju »Pepeljugu« za djecu. Jako me ishvalio poslije predstave i rekao – ako se ne sretnemo na pozornici jer on privodi svoju pjevačku karijeru kraju – da će mi on sigurno jednoga dana dirigirati! Veliko je zadovoljstvo bilo raditi s njim, a za mene kompliment što me i kritika zamijetila, uz to dvoje zaista iznimnih umjetnika. 
  

Novi ugovor

Što kaže vaša profesorica Dunja Vejzović na sezonu koja je za vama?

   – Ona spada među profesore koji nastoje svojim učenicima otvoriti sva dostupna vrata. Došla je u Salzburg, bila je zadovoljna mojom Ines u »Trubaduru«, pokušava mi organizirati još neke audicije i uopće – prati sve što se događa s nama, njenim studentima. 

  Ove ćete sezone, u ožujku, konačno nastupiti i u rodnom gradu. 

   – Nova uprava kazališta ponudila mi je dva koncerta i jednu opernu produkciju, za koju još tražimo termine. Moj raspored za iduće dvije godine već je jako natrpan, ali nešto će se naći! Sretna sam i uzbuđena što ću konačno pjevati u Rijeci. 

  Koje uloge su pred vama u matičnoj kući, u Stuttgartu?

   – Pjevat ću Mozartovu Dorabellu u »Tako čine sve«, dobila sam ponudu za »Pepeljugu« u Münchenu, nastavljam pjevati tu ulogu u Stuttgartu, a sljedećeg ljeta sam ponovo u podjeli »Trubadura«. Između zanimljivih ponuda je svakako Sedma Mozartova misa koju ću pod ravnanjem Philipea Herewegea pjevati u Škotskoj, a zadovoljna sam što sam u Stuttgartu potpisala novi ugovor do sezone 2017./18., koji mi garantira veće uloge i manje izvedaba. Kažem – radujem se, jer u ovim još uvijek mladim godinama, volim sigurnost. Jednostavnije je imati stalni angažman, ne morate previše putovati, umarati se, možete planirati karijeru i repertoar. A meni se ne žuri...

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.