Zaključeno je da Čudesna žena zapravo djevojčicama i ženama šalje krivu poruku o jednakosti spolova, a protiv nje kao ambadasorice UN-a peticiju je potpisalo 45.000 ljudi
Još jedna žena manje u politici: »Wonder Woman« gubi posao kao ambasadorica UN-a – naslov je teksta objavljenog u The Guardianu u povodu toga što strip junakinja Wonder Woman ipak neće biti imenovana počasnom veleposlanicom Ujedinjenih naroda za prava žena i djevojčica. Čudesna žena, lik iz stripa DC Comicsa, bila je odabrana kao jedna od rijetkih superjunakinja u svijetu kojim dominiraju muškarci.
Protivnici su izrazili zabrinutost zbog pretjerano seksualnog imidža lika te kulturološke neosjetljivosti. Izraženo je mišljenje da Ujedinjeni narodi nisu uspjeli pronaći stvarnu osobu koja bi mogla promicati prava žena o spolnoj jednakosti i njihovom osnaživanju. Zaključeno je da Čudesna žena zapravo djevojčicama i ženama šalje krivu poruku o jednakosti spolova, a protiv nje kao ambadasorice UN-a peticiju je potpisalo 45.000 ljudi.
Protiv normi
Premda je namjera UN-a bila da se na ovaj način poveća ravnopravnost spolova u svijetu, mnoge žene tvrde da izmišljeni ženski lik u oskudnom kostimu, koji vitla zlatnim lasom, nije najrealističniji prikaz žene u 2016. godini. Britanska stranka za ravnopravnost istaknula je kako je »prikladno duhovito da se Ujedinjeni narodi nisu mogli prisjetiti niti jedne stvarne žene da preuzme ovu važnu ulogu.«
Ovim povodom predsjednica britanske stranke za ravnopravnost Sophie Walker kazala je: »Svakoga dana upoznajem zapanjujuće žene, žene koje su preživjele nasilje ili se suprotstavile normama kako bi se popele na vrh neprijateljske industrije, ili su bljesnule na području umjetnosti, medija, sporta ili zdravlja. Te su žene stvarni superheroji. One ne nose vruće hlačice i nemaju moć za rukovanje Thorovim čekićem, ali one mijenjaju živote i pravi su uzori za mlade ljude – smatra Walker.
Kako je navedeno u peticiji protiv Wonder Woman, ona je trebala predstavljati jaku i nezavisnu »ratnicu« s feminističkom porukom, no ispalo je da su glavna obilježja ove junakinje njene ogromne grudi i nevjerojatne fizičke proporcije. Drugačiji pogled na ovo pitanje nudi članak Barbare Gregov, koji je u povodu filma »WONDER WOMEN! Neispričana priča američkih superjunakinja« objavljen na Voxfeminae.netu. Spomenuti film nastao je na tragu proučavanja razvoja i naslijeđa strip junakinje Wonder Woman, a kako ističe Gregov, od 1940-ih godina pa do blockbustera današnjice prikaz snažnih žena u popularnoj kulturi često odražava strah društva od ženskog oslobođenja.
U razgovoru s Lyndom Carter, Lindsay Wagner, stripašima i umjetnicima te superženama iz stvarnog života poput Glorie Steinem i Kathleen Hanne, ovaj dokumentarac nudi drugačiji i zabavan pogled na žanr superjunaka u kojem tradicionalno dominiraju muškarci. Redateljica Kristy Guevara-Flanagan u svom se dosadašnjem filmskom radu bavila pretežno ženskom tematikom. Inzistirajući na razdoblju adolescencije, kao razdoblju u kojem je djevojački identitet najpodložniji redefiniranju i konstruiranju, Guevara- Flanagan progovara o velikim socijalnim temama – društvenim stereotipima, rodnoj nejednakosti, diskriminaciji, rasizmu i nasilju nad ženama, koje kroz životne priče junakinja tinejdžerica postaju intimnije i bliže publici. Njezini filmovi »Going on 13« i »El Corrido de Cecilia Rios« prikazani su na brojnim svjetskim festivalima uključujući Tribecu, Silverdocs i Sundance.
Popularna kultura
»WONDER WOMEN! Neispričana priča američkih superjunakinja« nastavlja se na Guevara-Flanaganin dosadašnji rad, međutim iz sasvim drugačije perspektive. Kako navodi Barbara Gregov, uzevši pop-kulturu kao tematski okvir, redateljica problematizira ne samo reprezentaciju žena unutar istog, već i same medije kao učinkovite mehanizme učvršćivanja rodnih nejednakosti.
– Kroz priču o Wonder Woman, jednoj od najpopularnijih superjunakinja do danas, redateljica sagledava cjelokupni feministički pokret i ulogu koju je popularna kultura odigrala u njegovoj afirmaciji i populariziciji. Iako se Wonder Woman kao lik mijenjala tijekom povijesti, a s tim i utjecaj koji je imala na publiku, ona i dalje kao idol mnogih djevojaka pridonosi potvrđivanju svijesti o vlastitoj važnosti, sposobnosti i snazi. Film se osvrće i na brojne druge junakinje iz svijeta stripa i filma, poput Bionic Woman, Charlies Angels, Thelmu i Louise ili Buffy The Vampire Slayer te na taj način nastoji pokazati kako je tijekom godina popularna kultura ipak postupno popuštala redefiniranju rodnih reprezentacija, ali pitanje je kako i u kojoj mjeri.
»WONDER WOMEN! Neispričana priča američkih superjunakinja« društveno je angažirano, sadržajno zanimljivo i vizualno efektno filmsko ostvarenje koje, promatrano iz umjetničke perspektive, duguje mnogo stvarnim superženama koje su sudjelovale u njegovoj realizaciji – Gail Simone, kao prvoj ženi koja je sudjelovala u stvaranju stripa Wonder Woman, već spomenutoj Kristy Guevara-Flanagan te producentici filma Kelcey Edwards.
Za novi kostim bio je zadužen ilustrator Jim Lee, koji je osmislio novi »look«: tamnoplava jakna u kombinaciji s crnim tajicama i visokim kožnim čizmama, koja je djelovala ozbiljnije od dotadašnje kombinacije, a činila se i funkcionalnijom. S obzirom na to da je originalni kostim bio zamišljen kao počast američkoj zastavi, novim imidžem odmakao se i postao mnogo univerzalniji.
U povodu filma Guevara-Flanagan je izjavila: »Kao mnogi muškarci i žene moje generacije, i ja sam odrasla uz televizijsku seriju »Wonder Woman« s Lindom Carter u glavnoj ulozi. U kasnim sedamdesetima to je bila jedina serija koja je na mene kao djevojčicu ostavila snažan dojam. Istražujući povijest stripa »Wonder Woman«, priča mi se postupno činila sve zanimljivijom i fascinantnijom. Svidjela mi se ideja kako nešto iznimno popularno kao strip otkriva naše brojne kulturalne opsesije te ukazuje na to kako su se ženske uloge tijekom povijesti mijenjale.
Priče superjunakinja prepričavaju se generacijama i sudjeluju u ocrtavanju naših moralnih vrijednosti. Za mene je superjunakinja bila Wonder Woman, za neke je to Lara Croft ili Buffy The Vampire Slayer, ali ono što je bitno jest činjenica da svima trebaju superheroine, i to prvenstveno kao podsjetnik da se u životu same suočimo s »neprijateljima«, a ne da čekamo da budemo spašene.