Posjetite MMSU

Bijenale industrijske umjetnosti: Otvoren riječki dio projekta “Na leđima palih divova”

Kim Cuculić

Svjetlosna instalacija Sare Pavičić / Snimio Ivica TOMIĆ

Svjetlosna instalacija Sare Pavičić / Snimio Ivica TOMIĆ

Kustoski koncept ovogodišnjeg Bijenala upisuje se na pozadini dugih povijesnih trajanja i smjena različitih epoha koje su oblikovale društveni i kulturni krajolik regije



Riječki dio drugog Bijenala industrijske umjetnosti, pod naslovom »Na leđima palih divova«, otvoren je u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti. Podsjetimo, od sredine srpnja do kraja listopada u Labinu, Raši, Vodnjanu, Puli i Rijeci održava se Bijenale industrijske umjetnosti, u suorganizaciji Labin Art Expressa XXI s MMSU-om Rijeka i Arheološkim muzejom Istre te u sklopu projekta Rijeka Europska prijestolnica kulture 2020. Bijenale kuriraju članice kustoskog kolektiva Što, kako i za koga/WHW, koji čine Sabina Sabolović, Nataša Ilić, Ana Dević i Ivet Ćurin.


U riječkom MMSU-u zastupljeni su Fokus grupa, Vlatka Horvat, Siniša Ilić, Naeem Mohaiemen, Maryanto, Daniela Ortiz, Dan Perjovschi, predmeti Iz Arheološkog muzeja Istre, Miljohn Ruperto, Selma Selman, Škart, Marko Tadić i Miro Manojlović. Labinsko bijenale industrijske umjetnosti je 2014. godine pokrenuo Labin Art Express XXI sa željom revitalizacije rudnika na području Labina i okolice, koju obilježava višedesetljetno odumiranje industrije te rastuća ovisnost o turizmu. Kustoski koncept ovogodišnjeg Bijenala upisuje se na pozadini dugih povijesnih trajanja i smjena različitih epoha koje su oblikovale društveni i kulturni krajolik regije: od grčkog i rimskog carstva, pa sve do razdoblja tranzicije. Naslov »Na leđima palih divova« referira se i na danas žive istarske legende i folklorne predaje, među kojima je i poznata legenda o posljednjem motovunskom divu Velom Joži, simbolu istarskog otpora.


Na dan otvorenja Bijenala MMSU je nastavio i sa svojim programom »Spajalica«. Svjetlosnom instalacijom »Jednakost nije privilegij« predstavila se Sara Pavičić. Njena javna umjetnička instalacija bavi se mogućnostima umjetnosti kao nenasilnog instrumenta socijalnih promjena i promicanja jednakosti. Dvije limene ploče podjednakih dimenzija (širine 6 metara i visine 3 metra), suprotstavljene jedna drugoj obgrljuju unutarnji prostor kojem posjetitelj može pristupiti i suočiti se s rečenicom »Jednakost nije privilegij«, ispisanom u fex led neon svjetlu. Spajanjem skulpture i grafičkog dizajna stvara se novi vizualni i umjetnički alat, koji propituje mogućnosti promicanja progresivnih promjena u društvu kroz umjetnost kao alat koji može nenasilnim putem širiti poruke nade i promjene.