Cijenjeni riječki fotograf

BORISLAV BOŽIĆ Moj prvi fotoaparat bio je nagrada za pjesmu na radijskom natječaju

Šarlota Brnčić

Foto Borislav Božić

Foto Borislav Božić

Još se čudim nečemu. Koliko ljudi doista ne razumije fotografiju jer vrlo često zamijene teze pa se dive sadržaju fotografije, a ne njezinim vrijednostima



Poznati riječki fotograf i profesor Borislav Božić dobio je nagradu »Tošo Dabac« za 2018. godinu, kojom je nagrađen za cjelokupni dosadašnji rad koji je prepoznat u Hrvatskoj i izvan njenih granica, a za koji je primio brojne nagrade i priznanja. Božić je dobitnik niza nagrada, no ova posljednja ga je beskrajno obradovala. Kako nam je kazao u razgovoru, već je i samom nominacijom bio ushićen, a tek kada mu je službeno priopćeno da je nagradu i dobio, zadovoljstvu nije bilo kraja.


– Činjenicu da sam dobio nagradu doživljavam fenomenalno. Sada ću vam objasniti i zašto. Ova nagrada mi je nevjerojatno draga jer je Tošo Dabac bio fenomenalan autor, razumio je fotografiju, oduševljava te koji je skoro iz nikakve situacije znao izvući fenomenalan kadar. U to vrijeme, on je iz propagandnog, političkog zadatka učinio umjetničke fotografije. Radio je fotografije koje više nisu bile puko dokumentiranje, već su nosile snažnu metafizičku snagu. Primjerice, kada je fotografirao radnike u kamenolomu, toliko je monumentalno prikazao tu snaga ljudskih mišića i prirode. Tošu pokazujem kao primjer sjajnog fotografa – pojašnjava nam Božić , dodajući kako je kad su ga kontaktirali i upitali pristaje li da ga predlože za nagradu, bio jednom rječju »konsterniran«, a potom je uslijedio ushit.


Sve zbog ljubavi


Prisjetio se i kada se prvi put susreo s fotoaparatom, kao i svojih početaka. Tada je bio tek dječarac, učenik osmog razreda, zaljubljen u svoju školsku kolegicu Zdenku. Napisao je svojoj prvoj ljubavi i pjesmu, no nije se usudio dati joj tu ljubavnu pjesmu, a kamoli pokazati svoje osjećaje.




– Nisam imao hrabrosti joj to reći i dati joj pjesmu. Onda sam pjesmu poslao na radijski natječaj, ali to nikome nisam rekao. Zatvorio sam se u sobu, slušao radio kada je spiker ugodnim baritonom objavio da je upravo moja pjesma najuspješnija. To je bilo u nedjelju, a već u četvrtak došao je u školu mali paketić na moje ime. Jedva sam ga, od znatiželje i uzbuđenosti, otpakirao. Unutra je bio fotoaparat, najobičniji, plastični aparat, no za mene je to bila planetarna vrijednost. Ništa isprva nisam znao. Škljocao sam i od tada je krenula ta moja znatiželja, radoznalost koja još uvijek nije prestala. S osamnaest godina sam napravio prvu cameru obscuru, no nisam je uspio dovršiti jer nisam imao nikoga koji bi mi to objasnio. Kasnije sam shvatio i sada ih imam više od osamdeset. Više me raduje snimanje camerom obscurom, nego li fotografskim aparatom – uz osmijeh nam kaže Božić .


Najavio nam je i kako povodom dobivanja nagrade priprema izložbu koja će biti otvorena 14. svibnja, a na kojoj će prikazati po nekoliko fotografija iz većine projekata koje je do sada radio. To će biti svojevrsni vremeplov, presjek njegova bogata umjetničkog rada. Smijući se, istaknuo nam jeako je interesantno da je prvu fotografiju napravio u proljeće 1971. godine, a da je sada, nakon toliko godina, baš u proljeće dobio najvišu nagradu za fotografsko stvaralaštvo.


Upitali smo ga i kako je biti predsjednikom Fotokluba Rijeka, u koji je, što se može vidjeti i kroz niz izložbi koje klub redovito organizira, unio svo svoje srce, ali i životnu strast koja mu je prštala iz svih pora i tijekom našeg razgovora.


– Biti predsjednik Fotokluba Rijeka za mene je doista velika čast zato što je jedan od najstarijih u Hrvatskoj i jedini koji kontinuirano postoji. Fotoklub koji se nikada nije gasio. Jedini koji je ostajao kao stup, vertikala oko koje se događala fotografija. Klub je ključno i referentno mjesto oko kojeg su se okupljali riječki fotografi. Prije dvije godine sam u tom smislu organizirao izložbu u kojoj sam pokušao prikazati kontinuitet od 1897. godine pa sve do danas. Dolaskom u klub godinu dana sam proučavao što se radi i počeo kreirati program. Drugi kažu da je sa svojim programom Fotoklub Rijeka postao najdinamičniji i izvan granica Hrvatske. Jedini smo na razini države formirali fotografsku biblioteku, muzejsku zbirku fotografske opreme i pribora, sekciju analogne fotografije, sekciju mladih i riječki festival fotografije PHOTORI. Dakle, to su sve naši originalni projekti – kazao nam je Božić , ističući kako je ono na što je posebno ponosan to što je inicirao i osnovao E-muzej riječke fotografije. Internetsku platformu na kojoj trebaju biti svi podaci i informacije o riječkoj fotografiji koja se događala u povijesti fotografije od 19. stoljeća pa sve do sada.


E-muzej fotografije


– To sam napravio u suradnji sa Muzejom grada Rijeke i Muzejom moderne i suvremene umjetnosti. Ponosan sam i na formiranje galerije Principij. Po mišljenju struke, to je najbolja i najljepša galerija u Hrvatskoj. Od rasvjete do programa. Ima osnovnu zadaću da u svome programu afirmira riječke fotografije, dovede značajne hrvatske fotografe u Rijeku, a vrlo uspješno razvijamo i međunarodnu suradnju. Do sada smo predstavili dio francuskih, talijanskih, slovenskih, srpskih i makedonskih autora. Međunarodnu suradnju smo ostvarili preko ambasada ili kulturnih atašea u Hrvatskoj ili preko fotosaveza spomenutih zemalja. Važno je napomenuti da u realizaciji programa angažiramo ponajbolje stručnjake iz Hrvatske i susjednih zemalja – ističe ovaj istinski zaljubljenik u fotografiju.


Naravno, u svome radu ima prilike susretati se s mnogim fotografima, kao i s onima koji to tek žele postati. Upitali smo ga i kako prepozna dobrog fotografa.


– S radošću pišem recenzije. Ogroman postotak današnjih fotografskih autora citira, prepisuje provjerene autore, najčešće prožvakanu estetiku 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća. Nekoliko današnjih fotografa dokazalo se kao sjajni autori. Današnjeg dobrog autora osjeti se odmah. Fotografija je danas brza. Katkad i konfuzna. Vrlo ju rijetko možemo promatrati kao izdvojenu samostalnu estetsku činjenicu. Danas fotografija nije samostalna – ona je u suodnosu s nečim drugim. Pitam vas »Koliko dugo promatrate jednu fotografiju?« Fotografija je vizualni tekst koji treba pročitati u kontekstu nečega. Moraš je dimenzionirati – objašnjava nam, pritom naglašavajući kako je oduševljen današnjom digitalnom tehnologijom koja je savršena. No, ističe da bi se današnji fotografski autori trebali više posvetiti likovnom značenju slika, vizualnom značenju jer će sve tehničke probleme tehnologija manje-više riješiti.


– Još se čudim nečemu. Koliko ljudi doista ne razumije fotografiju jer vrlo često zamijene teze pa se dive sadržaju fotografije, a ne njezinim vrijednostima – naveo nam je na kraju.


Cijenjena nagrada u Hrvatskoj


Nagradu »Tošo Dabac« Fotoklub Zagreb dodjeljuje jednom godišnje i to jednom članu Fotokluba Zagreb i jednom istaknutom fotografskom autoru izvan kluba za dostignuća i uspjehe postignute na polju fotografije. Ova nagrada dodjeljuje se svake godine još od 1975. kao jedino priznanje takve vrste u području fotografije u Hrvatskoj i vrlo je cijenjena među samim fotografima.


Slikanje, grafika, fotografija…


Borislav Božić rođen je 1956. u Prnjavoru. U Rijeku dolazi 1971. godine, gdje i sada živi. Diplomirao je na studiju likovne kulture, smjer grafika, na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Radi kao profesor, a za kontinuirano bavljenje pedagoškim radom nagrađen je brojnim međunarodnim i domaćim nagradama i priznanjima. Pored profesionalnoga rada u školi, te angažmana u Fotoklubu Rijeka i Fotosavezu PGŽ-a, važan dio njegove umjetničke prakse su slikanje, grafika i fotografija. Dobitnik je Nagrade Grada Rijeke za 2017. godinu za izniman i prepoznatljiv doprinos umjetničkom i pedagoškom razvoju grada te promicanje svijesti o važnosti kulture za identitet Rijeke.