RIJEKA  S nevjericom i velikom tugom riječki su umjetnici primili vijest da je u požaru smrtno stradala Neda Šimić Božinović, svestrana riječka umjetnica i performerica koja je 30. studenoga u društvu kolega i prijatelja proslavila 86. rođendan. Prema kazivanju prijatelja, požar u stanu Nede Šimić Božinović izbio je zbog toga što je umjetnica topila plastiku od koje je željela izraditi masku za najnoviji performans.

Neda Šimić Božinović svoju umjetničku karijeru započela je glumom u omladinskom kazalištu »Viktor Car Emin«, a nastupala je i u Otvorenoj sceni Belveder, Teatru Rubikon te HNK-u Ivana pl. Zajca. Osim glumom, bavila se slikarstvom i kiparstvom. Također se bavila obradom metala te izradom originalnog nakita i minijatura. U zrelijoj dobi bavila se pisanjem poezije s kojom je i javno nastupala, te je objavila i zbirku od stotinu izabranih pjesama »Vitezica lutalica«.

Posljednjih desetak godina bavila se performansom, kako samostalno tako i u suradnji s drugim umjetnicima. Uz Krešu Kovačičeka i Vladimira Wölfla bila je članica avangardnog glazbeno-scenskog projekta The Rat Singers.

– Neda je bila cvijet riječkog performansa, a meni je bila i majka i baka i najbolja prijateljica – rekao nam je umjetnik Davor Dundara. Upravo u njegovu stanu slavio se u noći s ponedjeljka na utorak rođendan Nede Šimić Božinović.

– Bili smo veseli. Večerali smo njoke s pancetom, a Neda je pjevala. Druženje smo nastavili i iduće večeri, kad su me posjetili ravnatelj MMSU-a Slaven Tolj i Branko Cerovac. Pokušavao sam ih nagovoriti da na izložbu koja se večeras otvara u Malom salonu pozovu i Nedu da izvede performans »Grofica« – kaže Dundara koji nam se jučer javio iz Treće policijske stanice u koju je priveden zajedno s Krešom Kovačićekom jer su nakon tragedije ušli u opožaren stan Nede Šimić Božinović u Ružićevoj ulici.

– Neda je bila uvjerljiva performerica. Puno je znala o filmu, glazbi i teatru. Imala je fascinantnu energiju. Upuštala se u stvari u koje bi se upustio rijetko tko njezinih godina. Godinama smo surađivali. Bila je fer i bila je frend – kaže Krešo Kovačićek.

Vijest o smrti Nede Šimić Božinović brzo se proširila i društvenim mrežama, gdje brojni Riječani izražavaju sućut i dijele vlastita sjećanja na umjetnicu – osebujnu, inspirativnu, neponovljivu…

DAMIR STOJNIĆ: Autorica nevjerojatne energije

Uz Nedu, Krešu Kovačičeka, Tajči Čekadu i Davora Dundaru kreirao sam performersku scenu riječkih 2000-ih. Osnovali smo i prilično neformalan Ri Performerski Sindikat koji je svoje spontane sjednice uglavnom održavao na klupicama pred Kontom. Nedostajati će mi Nedina osebujna pojava koja je činila »spleen« ovoga grada. Po njoj sam znao da Rijeka još uvijek nije sasvim izgubila svoju dušu. U njenom odlasku ima poetske snage. Kada dođe moje vrijeme, i sam bih volio otići u skladu s onim što sam radio i što sam kao umjetnik bio. Povlačenje po bolničkim krevetima za mene nikako nije opcija. Nemam problema s prihvaćanjem neminovnosti smrti, ni tuđe, ni vlastite. Žao mi je što se ovo dogodilo, jer toliko se radovala organizaciji performansa u Palachu, bila je toliko entuzijastična. Imala je nevjerojatnu energiju. Progurala bi stoljeće da se ovo nije dogodilo. Njezin odlazak kao da je zatvorio krug vatre i velike volje koju je unosila u sve što je radila, u cijeli njen život.

DAMIR ČARGONJA ČARLI: Posljednji performans nije stigla napraviti

Odlaskom Nede Šimić Božinović Rijeka je izgubila jednu od onih osobnosti koja je i puno, puno mlađe svojom neumornom energijom i sveprisutnošću na kulturnoj sceni posramljeno ostavljala na čudu, ali i budila nadu da nikada nije gotovo. Uvijek ima nade, kultura i umjetnost nisu neka roba koju morate ili ne morate kupiti, one su neizostavne i pred njima nema izgovora – poznati je stav naše gospođe Nede. Često smo je mogli vidjeti kako hita ka omljenoj destinaciji, Art kinu »Croatia« da bi je iste večeri susreli i na otvorenju izložbe u MMSU-u i fešti u Klubu »Palach«. Upravo ovaj posljednji prostor ostat će kao nezaboravno mjesto okupljanja riječke performerske scene kojoj je i sama pripadala i koju je toliko voljela. I kada je prošlo vrijeme, i svi su pomislili da je gotovo, Neda je uzela stvar u svoje ruke. Prije dva tjedna svima je objavila da je dosta, i da će ona organizirati Dan performansa, manifestaciju koju je MMC godinama organizirao i po kojoj je riječka umjetnička scena postala prepoznatljiva i izvan lokalnih okvira, a koja je posljednjih godina u potpunosti zamrla. Do neki dan zvonili su telefoni, pozivi i ako je bilo ikakve sumnje, Neda bi je brzo otklonila. Program je sklopljen, tehnika i prostor osigurani.

Na žalost svoj posljednji veliki performans Neda nije stigla napraviti. Umrla je u svom skromnom stančiću u Ružićevoj ulici, bez struje dok je pokušavala istopiti i oblikovati plastiku za svoj novi umjetnički rad. Ovih dana svi tugujemo za gospođom Nedom i to je prirodno, no meni stalno tutnji glavom rečenica umjetnika V. D. Trokuta koji je, u povodu smrti našeg prijatelja, velikog Toma Gotovca, na komemoraciji i sprovodu tiho i gnjevno izjavio: »Nahranite spomenike dok su živi!«. Posljednji pozdrav Vitezici Lutalici.