Strip o ljudskoj nesreći

Tragedija objašnjena djeci: Strip “Zenobija” donosi najtužniju istinu

Boris Pavelić

Ilustracija: Zenobija

Ilustracija: Zenobija

»Zenobija« je srceparajuća i vrlo realna priča o dječjem iskustvu rata. Ispričana u nekoliko riječi s velikom senzibilnošću i gotovo isključivo kroz crteže, »Zenobija« je priča za svakoga«, jedna je od recenzija stripa. 



Zenobija je srceparajuća i vrlo realna priča o dječjem iskustvu rata. Ispričana u nekoliko riječi s velikom senzibilnošću i gotovo isključivo kroz crteže, »Zenobija« je priča za svakoga. Na nedavnome predstavljanju u Zagrebu, urednik u Sandorfu Ivan Sršen »Zenobiju« je nazvao angažiranom i radikalnom dječjom književnošću, koja dijete tretira kao autonomnog čitatelja Teško je pronaći dječje umjetničko djelo koje primjerenije dočarava tu strašnu tragediju: danski strip »Zenobija« crtača Larsa Hornemana i dječjeg pisca Mortena Düra kratko, jasno i bez uljepšavanja, ali s dubokim suosjećanjem i solidarnošću, objašnjava tragediju sirijskih izbjeglica koji, nakon što pobjegnu iz svoje ratom razorene zemlje, pogibaju u Sredozemnom moru, pokušavajući se domoći slobode u Europi. Prošle godine taj je strip osvojio tri danske nagrade za dječju književnost i ilustraciju, među ostalima i nagradu Ministarstva kulture Danske za djecu i mlade.


Prije četiri mjeseca, u hrvatskome prijevodu anglistice i skandinavistice Dore Maček, objavio ga je zagrebački Sandorf, izdavačka kuća sa senzibilitetom za izbjegličko-migrantsku krizu što već nekoliko godina guta ljudske živote u Mediteranu i diljem Europe. Dosad je Sandorf objavio još dva potresna i relevantna naslova na istu temu: »Sirijsku prašinu – ratnu priču iz srca Alepa« talijanske novinarke Francesce Borri, i »Preko mora – Sirijci bježe u Europu«, reportažu njemačkog novinara Wolfganga Bauera, koji se zajedno s češkim fotoreporterom Stanislavom Kruparom predstavio kao sirijski izbjeglica, kako bi se mogao ukrcati u jedan od brodova što iz Aleksandrije, za novac, prevoze ljude preko Mediterana u Europu.


Grč u grlu


»Zenobija« je kratka, stotinjak stranica jednostavnog čitljivog crteža, i izuzetno kratkog teksta; može je se pročitati za dvadesetak minuta. No kratkoća i jednostavnost ovdje su vrlina, ne mana: iz osobnog iskustva procjenjujemo da je »Zenobija« primjerena dječjem uzrastu već od trećeg i četvrtog razreda osnovne škole. Istodobno, ona nije samo dječji strip: svatko s iole senzibiliteta za muke ljudi koji bježe od rata, pročitavši »Zenobiju« teško će suspregnuti grč u grlu.





Priča je jednostavna. Sirijska djevojčica Amina u čamcu je, na Sredozemlju, pretrpanom zemljacima koji bježe iz razorene zemlje. U nevremenu padne u more. Pod površinom, sjeća se igre skrivača s majkom u sirijskome selu. Sjeća se kako su zajedno pripremale ručak. Majka joj je pripovijedala o hrabroj kraljici Zenobiji, sirijskome nacionalnom simbolu. »Ako je Zenobija mogla, možeš i ti!« učila je majka Aminu životu. Ali u selu je ponestalo hrane. Aminini su je roditelji otišli tražiti, obećavši kćeri da će se vratiti. Čekala ih je, dugo; nisu došli. Nije shvaćala zašto.


Napokon, došao je stric, i kroz potpuno razoreni grad odveo Aminu na obalu. Strica nisu pustili u čamac, jer nije bilo mjesta. Uputila se sama. Suputnici su bili pažljivi: žena joj je dala keks, starac ju je pomilovao po glavi. »Idemo u jednu zemlju bez vojnika«, rekli su. A onda je ispala iz čamca. Tonući, vidi olupinu na dnu: zove se »Zenobija«. »Šapćem: »Nađi me! Ili, šapćem u sebi«, posljednje su Aminine riječi, majci, iz one igre skrivača. More je mirno. Dijete se utopilo.


Tužan kraj


»Zenobija« je srceparajuća i vrlo realna priča o dječjem iskustvu rata. Ispričana u nekoliko riječi s velikom senzibilnošću i gotovo isključivo kroz crteže, »Zenobija« je priča za svakoga«, jedna je od recenzija stripa. Na nedavnome predstavljanju »Zenobije« u Zagrebu, urednik u Sandorfu Ivan Sršen »Zenobiju« je nazvao angažiranom i radikalnom dječjom književnošću, koja dijete tretira kao autonomnog čitatelja. »Zenobija«, kazao je, ima »tužan kraj koji je, nažalost, pravi kraj«.



»Jeza vas ne prolazi od same knjige, nego od činjenice da prikazuje stvarnost«, kazao je izdavač, koji Dürov i Hornemanov strip smješta u kontekst kanonskih tekstova za dječje razumijevanje ratne i izbjegličke krize, kakav je, primjerice, roman »U moru žive krokodili« Fabija Gede, 2011. objavljen u hrvatskom prijevodu, o sudbini afganistanskog dječaka koji ostaje sam, i pješke se probija do Italije.


Sršen drži da užase rata ne treba prešućivati djeci: »Treba mijenjati stvarnost, a ne je skrivati od djece.« Pitanje je, dakako, načina kako najmlađima približiti strahote ljudskog stradanja – »Zenobija«, bez ikakve sumnje, pripada među najbolje.