RIJEKA  Ne možeš nekoga naučiti da bude pisac, takvim se ili rodiš ili ne. Ova tvrdnja često će se čuti u našem kulturnom krugu, posve različito od, primjerice, američkog, gdje su radionice kreativnog pisanja, a s njima i puno ozbiljniji studiji pisanja, sasvim normalna pojava. Pisanje se tamo može diplomirati, magistrirati, pa i doktorirati. No ako je to česta tvrdnja u vezi s akademskim podučavanjem pisanja, barem je jednako toliko česta i protutvrdnja u kojoj se pisanje uspoređuje sa slikanjem. Dakle, ako se nekoga može akademski naučiti slikati, odnosno tehnikama, povijesti i slično, pa će naučnik nakon procesa naučavanja doći do statusa akademskog slikara, zašto to ne bi bilo moguće i s pisanjem?

   Ovim dvojbama u Hrvatskoj su se dosad bavili uglavnom samo voditelji i polaznici kreativnih radionica pisanja, kojih je sve više, kao i njihovi kritičari, no odskora sve će se dignuti i na višu, akademsku razinu. Pulski bračni par s američkim magisterijima kreativnog pisanja i doktoratima teorije književnosti – Natalija Grgorinić i Ognjen Rađen – uz pomoć Marinka Koščeca, pripremaju dvogodišnji diplomski Studij pisanja i nakladništva (SPIN) pri Sveučilištu »Juraj Dobrila« u Puli. Projekt je trenutno u fazi izrade elaborata, a njegovi kreatori nadaju se da bi cijela stvar mogla krenuti već najesen ove godine. Naravno, dobiju li odobrenje Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te uspiju li skupitii financijska sredstva za pokretanje novog studija.

  Opća razina pismenosti

Studij je zamišljen ne samo kao inkubator za umjetničke pisce, već i puno šire, kako tumači Natalija Grgorinić. 

   – Cijela ideja je stvoriti studij koji ne bi proizvodio pisce s diplomom, već bi trebao težiti podizanju opće razine pismenosti. Cilj nam je proizvoditi profesionalce koji bi znali raditi s bilo kojim oblikom teksta, što naravno uključuje i različite žanrove književnosti – kratke priče, romane, pjesme… – ali isto tako i stvari kao što su pisanje govora političarima, pisanje ekonomskih izvještaja, a tu bi se osposobljavali i ljudi koji bi mogli raditi u medijima, u organima državne uprave… Naravno i nakladništvo je u svemu tome važan segment, zapravo podjednako važan kao i samo pisanje – govori Grgorinić. 

   Marinko Koščec, koji je dosad u javnosti bio najeksponiraniji kao sukreator koncepta i programa, tome dodaje i svojevrsni probni balon koji je već u procesu: kolegij e-nakladništva na pulskom Filozofskom fakultetu, odnosno Odjelu za humanističke znanosti. Svoju pak ulogu u novom SPIN-u Koščec pritom vidi kroz dva segmenta: kolegij pisanja romana, budući da i sam ima iskustva u radu Centra za kreativno pisanje (CeKaPe), te »klasično« predavanje književnosti, odnosno teorije. 

Program najboljih

– O tome još ne želimo previše pričati zato što ne želimo da se počnu mjeriti oni koji su unutra, a koji su vani prema odnosu Istrana i Zagrepčana, članstvu u društvima pisaca i slično. Želimo doista program koji će raditi najbolji ljudi u Hrvatskoj, program otvoren novim ljudim i novim znanjima, a ne malu elitnu zajednica izabranih. No možemo reći da je u našem književnom svratištu »Zvona i nari« u Ližnjanu bilo puno ljudi s hrvatske književne scene, i gotovo svi su rekli da su voljni predavati, dobili smo dakle neformalnu podršku velikog broja profesionalaca na književnoj sceni – kaže Grgorinić. 

  – Htjeli bismo da se uključe sve institucije vlasti, od lokalnih, preko županijskih do državnih, a svakako računamo i na investitore iz svijeta gospodarstva. Želja je da ovaj program objedini sve faktore koji postoje na nakladničkoj sceni, prvenstveno u Istri, jer smo ovdje, ali onda i šire. Pula ima Sajam knjige npr. pa nam je cilj povezati sve nakladnike i manifestacije. Onda bismo dobili i studente koji neće samo odlaziti na književna događanja kao publika, nego će ih i kreirati – kaže Grgorinić, dodajući da je jasno da je kriza, pa da će se čak i od akademika, kojima je posao biti idealist, čuti da sada možda nije pravo vrijeme za pokretanje novih programa. 

   – Ali baš je kriza vrijeme za to, jer je upravo nova inicijativa način da se iz krize izađe, a potreba da stvaramo pismenu naciju, pismeno okruženje, nasušna je – zaključuje. 

   No osim zatvaranja financijske konstrukcije teškoće su brojne. Jedna od njih je pisanje složenog elaborata, a problemi se naziru i u strukturi predavača. Cijela priča oko SPIN-a uopće je i mogla krenuti tek nakon uspješne inicijative Hrvatskog društva pisaca na čelu s Nikolom Pertkovićem koja je rezultirala prepoznavanjem novog polja unutar nacionalne akademske zajednice – polja »Književnost« – s pripadajućim granama spisatelja i književnog prevoditelja. Tek kad je Nacionalno vijeće za znanost uvrstilo zvanja spisatelja i književnih prevoditelja u akademske strukture, stvorili su se preduvjeti i za Studij pisanja i nakladništva. 

   No i tu ima problema. Grgorinić tako navodi da je nakon početnog entuzijazma u tom smislu sve zamrlo. Nedostaju još određeni parametri, poput toga da se ne zna koje kvalifikacije će morati imati predavači i kako će se praktično uklopiti u akademsku zajednicu. Tu bi stvar, smatra Grgorinić, svakako trebalo požuriti. 

   Kad se ti problemi riješe, Grgorinić vraća lopticu na otvorenost projekta. 

   – Ovaj program će uspjeti samo ako se svi faktori na književnoj sceni budu ujedinili i dali svoj doprinos. Jer ne radimo nešto za usku grupu ljudi. Naravno da je cilj omogućiti piscima redovan izvor zarade, onima dakle koji bi predavali, ali cilj je u budućnosti stvoriti i međunarodne veze, otvoriti program i široj regiji, susjednim zemljama, Europi… – optimistično zaključuje Grgorinić. 

   Ostaje još nepoznato i koju će titulu nositi diplomanti. Zasad je sigurno jedino da će biti magistri, ali hoće li biti magistri pisanja i nakladništva, književnosti i nakladništva ili nečeg trećeg, još uvijek se ne zna. Vremena da se otklone sve te nepoznanice sve manje misli li se doista »proizvodnju diplomiranih pisaca« pokrenuti već ove godine.