Zbirka pripovijedaka

Što je mačka donijela? Tomićev “crossover” – od realizma do horora i satire

Marinko Krmpotić

Tematski se Tomić u ovoj zbirci pripovijedaka dotaknuo raznih područja, a najbolji je u onima koje su obimom najdulje i vezane uz prikaz suvremene stvarnosti Hrvatske



Iako je puno poznatiji kao pisac satiričnih romana koji ruglu izvrgavaju suvremenu hrvatsku stvarnost, Tomić je i vrstan autor kraćih pripovijedaka, što je dokazao još davne 1997. godine odličnom zbirkom priča »Zaboravio sam gdje sam parkirao«, a potvrđuje to i novom zbirkom »Pogledaj što je mačka donijela«, koja je ovih dana doživjela svoje treće izdanje, iako je objavljena na samom kraju prošle godine. Riječ je o zbirci od 12 priča, koje će se itekako dopasti ljubiteljima Tomićeve proze, jer pružaju ono na što smo kod njega već navikli – kvalitetno pripovijedanje s posebno sjajnim dijalozima i umješnim korištenjem kolokvijalnog govora dalmatinske ikavice, zanimljive priče, duhovitost i ciničnost te uspješno uočavanje i kritiziranje općeljudskih i, posebno, negativnosti hrvatskog suvremenog društva.


Poznati likovi 


Tematski se Tomić u ovoj zbirci pripovijedaka dotaknuo raznih područja, a najbolji je u onima koje su obimom najdulje i vezane uz prikaz suvremene stvarnosti Hrvatske. Uvodna »Svatko je nečija budala« odličan je prikaz načina na koji mutni tipovi i prevaranti nastoje zaraditi velike novce u provinciji, pri čemu je sjajno oslikano i vođenje politike na malomišćanskoj razini, a dozu gorčine ovoj najdužoj priči zbirke daje osobna tužna ljubavna priča dvaju likova. Tematski joj je slična, ali uz dozu prepoznatljivog Tomićevog jetkog dalmatinskog humora, »Veliki šoping«, odličan prikaz jednog dijela života radništva, dok je odlična naslovna više okrenuta prikazu nekarakternog muškarca slabića i oslikavanju uglavnom nesretnog obiteljskog života. Oni koji Tomića vole zbog njegovih štorija iz Dalmatinske zagore uživat će u pričama »Sveta obitelj iz Smiljeva« i »Evakuacija Poskokove drage«, u kojima srećemo likove iz već znanih Tomićevih romana, a u središtu pažnje su duhovite i komične situacije kroz koje se ismijavaju crkva i državne institucije.


Ima i neobičnih 


Ne tako uobičajenog Tomića upoznajemo u pričama »Tomo i Kamičak«, »Zemlja naših djedova« te »Besmrtni Duduk«, u kojima uz obradu tema vezanih uz život ruralnih krajeva (uz Zagoru tu je ovog puta i Lika u »Tomi i Kamičak« te Baranja u »Zemlji naših djedova«) dio radnje veže i uz onostrano, odnosno elemente horora koji se, pomalo i neočekivano, lijepo sjedinjuju s elementima komike, zbog čega će ove tri priče svakako privući one koji vole otklone od uobičajene književnosti. Poznatoj Tomićevoj sklonost rock glazbi – uz to što je njome prožeta odlična uvodna »Svatko je nečija budala«, koja može poslužiti i kao mali savjetnik za slušanje dobre rock glazbe – u potpunosti su posvećene dvije pripovijetke. »Tri priče o teškom položaju muzičkih manjina u provinciji« kroz obradu života troje zaljubljenika u glazbu iz različitih dijelova bivše države (Sinj, Goražde, Smederevo) vraća nas na kraj osamdesetih, a još bolja »Ti ne ideš nikamo« ide i korak-dva natrag pa svjedočimo epizodi koja se odvija 1967. godine u mjestašcu West Saugerties, gdje je grupa The Band snimala svoj kultni album »Music From Big Pink«.




Za kraj Tomić ostavlja dvije neobične priče. »Karuzo« je nimalo ugodna priča o grubom splitskom humoru smještena u svibanj 1939. godine, a odlična minijaturna završna »Bog je ateist« donosi nam priču o Bogu koji živi u nekom splitskom neboderu, gleda svijet oko sebe i polako – gubi vjeru! Sve u svemu Tomić je dobro »složio« ovaj svoj novi »album«. Oslobođen okvira romana koji ipak mora radi koherentnosti ostati u okviru jasno ocrtanih granica, Tomić si je u ovoj zbirci dozvolio mali »crossover« pa uz klasične realistične priče imamo i dodire s elementima horora i satire, nostalgičnih prisjećanja na prošlost ili pak zahvaćanja u život Splita prije sedamdesetak godina. Naravno ova stilska raznolikost svakako je i posljedica činjenice da su priče nastajale kroz dulje vremensko razdoblje i da ih autor nije želio, nakon što su prikupljene i pripremljene za objavljivanje, mijenjati ni prilagođavati. No to nije greška. Naprotiv, ovako smo dobili realan uvid i u razvoj Tomića kao pisca i u »razvoj« Hrvatske.