Roman »Doba mjedi« Slobodana Šnajdera najbolji je roman objavljen 2015. godine na jezičnom govornom prostoru Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije, odlučio je to žiri ugledne regionalne Nagrade Meša Selimović koja je istaknutom dramatičaru, prozaistu, publicistu i dugogodišnjem kolumnistu Novoga lista dodijeljena sinoć u Narodnom pozorištu Tuzli na završnoj ceremoniji 16. Književnih susreta Cum Grano Salis.

Među pet ovogodišnjih finalista, uz Šnajderov roman »Doba mjedi« u izdanju TIM pressa, uvršten je još jedan hrvatski roman – »Područje bez signala« Roberta Perišića u nakladi Sandorfa, potom »Anđeo atentata« Svetisava Basare i »Islednik« Dragana Velikića, oba u izdanju beogradske Laguna, te roman Hadžema Hajdarevića »Gdje si ti ovih godina« što ga je objavila sarajevska Dobra knjiga.

Kapitalno djelo

Ovogodišnji laureat zahvalio je na književnoj nagradi rekavši da ih nije puno u životu dobio, no ovu je zbog njenog regionalnog karaktera najviše priželjkivao.

Svoj drugi roman »Doba mjedi« – veliku priču o dvoje ljudi koji su odživjeli svoje živote u doba ekstrema te o njihovu sinu kojega je zapalo, kao ne baš sretno nasljedstvo, izaći na kraj s tom činjenicom – Šnajder je pisao desetak godina. Georg, odnosno Đuka i Vera, kako se u romanu junaci zovu, imali su do neke točke svojih života krajnje suprotstavljene biografije. Sreću se čim je to bilo moguće a da ne bude pogibeljno iako je sve bilo protiv toga susreta. Potom pak odlaze različitim putevima kad ih je baš sve upućivalo na to da ostanu zajedno.

Priča je europska po tome što se dogodila u mnogo verzija, svjedočeći o moći ideologije koja zna podijeliti i stol i postelju, jučer kao i danas, također i u ovom stoljeću koje nije ništa manje obilježeno ekstremima. »Doba mjedi« moćna je višestoljetna epopeja koja počinje u mitskom vremenu, kada je šareni svirac hamelinski hodio njemačkim zemljama i skupljao njezinu mladost da je odvede u Transilvaniju. Godine 1770. u okviru terezijanskih reformi grupa njemačkih kolonista dolazi u Wolkowar i ostaje u Slavoniji. Poslije su nazvani Volksdeutscherima. Središnji dio romana događa se u Poljskoj, najstrašnijem poprištu Drugoga svjetskog rata, dok kraj romana pripada mjestima kamo dolaze i smireni i nesmireni, za koje velimo da su valjda mrtvi.

Kritika je unisono roman proglasila Šnajderovim kapitalnim djelom i jednim od najznačajnijih naslova objavljenih posljednjih godina pa i desetljeća u hrvatskoj i regionalnoj književnosti, što potvrđuje i ova značajna nagrada koja se sastoji od novčanog dijela u iznosu od sedam tisuća konvertibilnih maraka, odnosno tri i pol tisuće eura te skulpture »Mastionica i pero« akademskog kipara Pere Jelisića.

Političke kolumne

Slobodan Šnajder, rodio se 1948. u Zagrebu godine gdje je diplomirao filozofiju i anglistiku na Filozofskom fakultetu. Bio je suosnivač i dugogodišnji urednik kazališnog časopisa Prolog. Prozu objavljuje od 1966., a od 1969. godine djeluje kao dramatičar čime je uglavnom najznačajnije obilježio dosadašnji opus. Od mnogih drama valja izdvojiti »Hrvatskoga Fausta«, »Kamov, smrtopis«, »Gamllet«, »Enciklopediju izgubljenog vremena«… Prvi roman »Morendo« objavio je 2012. godine. Izbor političkih kolumna koje je pisao u Novom listu uknjižen je u naslovima »Kardinalna greška« i »Umrijeti pod zvijezdom«.