ZAGREB » »Prvi put sam osjetila ljudsku, otvorenu riječ. Osjetila ljudskost« – napisala je jedna štićenica zatvora u Remetincu nakon književne tribine održane u toj ustanovi kao dio projekta »Pisce u zatvor!« udruge Skribonauti.

Tako dirljivu reakciju izazvale su Ivana Simić Bodrožić i Mima Simić, koja se na predstavljanju inicijative u srijedu u »Booksi« našalila da je svoje gostovanje u Remetincu doživjela kao dio kazne za zatvorenice. Iz emocijama nabijenih reakcija publike, međutim, jasno je da je ideja resocijalizacije biblioterapijom itekako smislena.

»Booksa« i buksa

Projekt udruge Skribonauti dosad je obuhvatio tri zatvora: Remetinec, onaj u Karlovcu te onaj na Bilicama u Splitu, iz kojeg je sve i krenulo. Naime, tribina koja je lani održana u toj kaznionici, prerasla je u trajnu manifestaciju, a u suradnji s nadležnim ministarstvom, organizatori se nadaju da će tom praksom obuhvatiti i druge hrvatske zatvore. 

  Ipak, nisu svi oduševljeno dočekali kulturno uzdizanje u zatvorima. Jedan je pisac odlučno ustvrdio da osobe koje su počinile nešto nezakonito ne zaslužuju biti na takav način tetošene. Sudionici predstavljanja u »Booksi« složili su se pak da se kazna zatvora ne provodi primjenom odmazde i zastrašivanja, nego individualizacijom, resocijalizacijom, humanošću i zakonitošću.

  – Osim toga, tanka je linija koja razdvaja ovu »Booksu« od prave »bukse«: svakome se može omaknuti neka glupost koja ti se nije činila strašna kad si je napravio, mogao si na primjer zbog jointa završiti na sudu, misli Mima Simić.

  S time se slaže i Ivana Simić Bodrožić koja je s publikom podijelila i detalj iz svog prognaničkog razdoblja, kad je njezina majka bila primorana, radi djece, provaliti u jedan zagrebački stan, što ju je dovelo pred sud.

Knjige za zatvorenike

Bilo je zanimljivo slušati anegdote o zatvorenicama koje se prepredeno pokušavaju dočepati mobitela, o nesuđenim poetama koji i iz zatvora pokušavaju naći izdavača, a osobito o opremi zatvorskih knjižnica koja, čini se, nije odmakla dalje od 19. stoljeća.

Kad smo prošle godine pisali o tome što zatvorenici najviše čitaju, dobili smo prilično bizarnu top listu posuđivanih naslova, pri čijem su vrhu bila djela Janka Matka, Roberta Ludluma, Marije Jurić Zagorke, Miljenka Jergovića i Josipa Kozarca. Stanje se u međuvremenu nije promijenilo.

  Skribonauti kane doskočiti i tom problemu. Akcija skupljanja knjiga za zatvorenike provodi se kontinuirano u suradnji sa zagrebačkim Autonomnim kulturnim centrom »Medika« pa su oni s viškom (svježijih) naslova pozvani donirati knjige za zatvorske knjižnice.

Akcija, koja je dosad »pritvorila« i Nevena Vulića i Zorana Ferića – (osim njega zatvorenici bi htjeli čitati i Antu Tomića i Arijanu Čulinu) – ima i zanimljiv vizualni okvir, koji autorski potpisuje Helena Janečić.