U Hrvatskoj se, srećom, unatoč poraznim statiskama o kupovanju i čitanju knjiga, još uvijek može naći sjajnih i važnih knjiga. Istina, sve ih je manje i sve ustrajnije ustupaju mjesto onim knjigama koje se još uvijek relativno lako mogu plasirati. Sve je to i u vezi s potporama koje vrijedna izdanja dobivaju ili ne dobivaju (s time da je novi sustav potpora Ministarstva kulture još dodatno zakomplicirao stvar, jer se više ne podupiru vrijedna izdanja, već ukupna djelatnost nakladnika, što god to značilo), kao i sa sijaset drugih okolnosti koje hrvatske izdavače tjeraju na liniju manjeg otpora, a ona je često na putu bez povratka.

Do tute obrnuto

Izdavačka kuća Sandorf uporno se pak i ustrajno tome opire, gradeći svoju nakladničku priču gotovo pa onkraj hrvatskoga izdavačkog prostora. I najnovijim izdanjima na to ukazuju, no nama je jedno posebno zapelo za oko. Radi se o slikovnici libanonske autorice Ranije Zagir u hrvatsko-arapskom izdanju (za prijevod je zaslužna Tatjana Paić Vukić), objavljenu pod naslovom »Dječakov problem – UHUH«.

Ono što svatko odmah može primijetiti tko knjigu uzme u ruke, osim lijepe naslovne ilustracije i nestandardnog formata, jest to da se ne lista uobičajeno, kako smo navikli u »našim« knjigama, već suprotno.

Okretanje knjige će pak na njenoj poleđini (pa knjiga tek sada izgleda kao knjiga na kakve smo navikli) otkriti sljedeći tekst: »Ovo nije još jedna knjiga o odlasku na tutu! Svi na svijetu dijelimo iste probleme, pa ih pokušajmo zajedno i riješiti. Pročitajte zabavnu i neobičnu slikovnicu nagrađivane libanonske autorice Ranije Zagir u prvom dvojezičnom, hrvatsko-arapskom izdanju.« Malo ispod ovog teksta piše još i ovo: »Ova knjiga se drugačije lista. Otkrij kako!«

O Drugome

E sad, oboružani znanjem o tome kako pristupiti ovoj knjizi, dakle ne »latinički«, nego »arapski«, možemo pročitati i pogledati zanimljivu priču o pitanju s kojim se svaki roditelj kad-tad mora suočiti, a to je odlazak djeteta na zahod. Da je ta tema inspirativna pokazuje i naše regionalne gore list Srđan Dragojević, autor filmova koji su odgojili generacije urbanih surfera, ali i slikovnice »Kakagrad«, koja sad te iste surfere i njihovu djecu pokušava na zabavan način obrazovati o istom problemu kojim se bavila i miljama udaljena Ranija Zagir.

No ono što je za ovu knjigu važno nije vezano samo uz činjenicu da se bavi jednim univerzalnim pitanjem, kao što su sva doista bitna pitanja univerzalna, a ne partikularno nacionalna, već to što dovodeći slikovnicu Ranije Zagir na ove prostore, baš u ovom i ovakvom obliku, ujedno trenira kulturološku uključivost i navikava našu djecu na postojanje onih koji su drugačiji, ali ne time ni lošiji ni bolji. Pa i ako je samo do načina okretanja stranica i posađenih »čudnih« arapskih znakova-slova u knjizi, što je »drukčijost« na koju će se djeca, spužvice, priviknuti u hipu, puno je. Dvojezičnu arapsko-hrvatsku slikovnicu već na početku godine možemo stoga proglasiti malim njenim kulturološkim hitom iz prikrajka.