Foto D. Lovrović
Tematski određene hrvatskom današnjicom, u svakoj od osam priča netko posve neočekivan »iskočit« će iz sustava, počiniti štogod nedopušteno ili protuzakonito, no čitatelj će to doživjeti kao ispunjavanje pravde
ZAGREB » U kolovozu 2010. izdavačka kuća Profil poslala je zaposlene na poligraf, jer je netko iz skladišta navodno krao knjige. Otkaz je zaprijetio onome tko bi odbio, pa su ljudi uglavnom pristajali, ovjeravajući to i potpisom. U novinama su se, međutim, anonimno žalili da su izloženi višemjesečnom mobbingu. Taj je događaj novinar i pisac Viktor Ivančić iskoristio kao građu za prvu od osam priča svoje nove beletrističke knjige »Radnici i seljaci«, objavljenoj nedavno u beogradskoj Fabrici knjiga, i predstavljenoj preksinoć u zagrebačkoj Booksi.
Za epigraf te prve priče, posvećene »radnim ljudima i upravi nakladničke kuće Profil International dd«, Ivančić je odabrao rečenicu američkoga antropologa Clifforda Geertza: »Da bi se postiglo uverljivo ‘ja svedočim’, mora se, izgleda, najprije postati uverljivo ‘ja’«. Tu temeljnu tenziju – osobna (ne)vjerodostojnost u javnome djelovanju – preispituju priče u Ivančićevoj knjizi.
Trauma Lore
Tematski određene hrvatskom današnjicom – »biznisom zločina i zločinom biznisa«, reći će autor – u svakoj od njih netko posve neočekivan »iskočit« će iz sustava, počiniti štogod nedopušteno ili protuzakonito – od verbalne pobune pa do serijskih ubojstava, no čitatelj će taj nemoral pod navodnicima doživjeti kao ispunjavanje pravde.
Tri od osam priča uokvirene su traumom vojnog mučilišta u splitskoj luci Lora, te povezane »feralovskim« podnaslovom »Lora pro nobis«. »Te su mi priče naročito važne, jer živim u pitoresknom gradu koji je imao svoj logor za koji su svi znali, a koji ni danas ničim nije obilježen, štoviše, postoje planovi da se ondje gradi veliki trgovački centar« – kazao je Ivančić na predstavljanju.
Knjigu su pred prepunom Booksom predstavili izdavač Dejan Ilić te književni kritičari Predrag Brebanović i Dean Duda. Ivančića su usporedili s Matošem i Krležom, a »Radnike i seljake« s Krležinom zbirkom »Hiljadu i jedna smrt« te romanom »Na rubu pameti«. Brebanović kaže da Ivančić ne slijedi konvencionalno obrađivanje stvarnosti kroz zadane, nego »gradi vlastite literarne kodove«.
Realnost i fikcija
Kao i u novinarskim tekstovima, piše »verbalno gusto«, »nudi kontralogiku« i »kida utrobu sistema«, pa često čak anticipira stvarnost zamagljujući time razliku realnosti i fikcije: u novoj knjizi, na primjer, »piše o izvjesnom Hanžekoviću«. Brebanović predviđa Ivančića kao »jedinog autora koji je u stanju ponuditi književnu sintezu epohe«.
Pa ipak, podsjetit će Dean Duda, njegova će knjiga najvjerojatnije »ostati u privatnim svjetovima«: objavljena u Beogradu, u Zagrebu uglavnom nedostupna, kritička recepcija slaba, »a oni koji reguliraju naš svijet ne dijele njezine probleme«. No, zamišlja Duda, kad bi priča o Lori postalaa dijelom školske lektire – »što bi za školstvo bilo jako dobro« – reakcije bi odmah stigle, i knjiga bi odjednom postala važna.
Baš zato, dodali bismo, ta »jako vesela i jako opasna knjiga«, baš kao i njezin autor, nikako da se odlijepe od margine – usprkos »Feralu«, i usprkos dosad objavljenih osam publicističkih i tri beletristička djela.
