Novinar i književnik

Pročitali smo ‘Kijevsku piletinu’ Drage Hedla: Više od klasične detektivske proze

Marinko Krmpotić

Drago Hedl / NL arhiva

Drago Hedl / NL arhiva

Da je riječ o vrlo zanimljivoj priči svjedoči i činjenica da je poznata hrvatska producentska kuća Drugi plan (njihov je proizvod i briljantna hrvatska TV serija »Novine«) otkupila prava za ekranizaciju Hedlove trilogije, a najave govore kako bi konačan rezultat te suradnje trebale biti tri sezone serije od kojih bi svaka sezona imala po šest epizoda



Priča započeta 2014. godine romanom »Izborna šutnja«, te nastavljena 2015. godine nastavkom »Ispovjedna tajna«, kraju je privedena krajem 2019. godine kad je poznati hrvatski novinar i književnik Drago Hedl objavio »Kijevsku piletinu«, treći dio svoje kriminalističke trilogije kroz koju nam nudi priču o tome kako se novinar Stribor Kralj i policijski inspektor Vladimir Kovač bore protiv teških zločina, sprege kriminala i politike te brojnih drugih nesavršenosti suvremenog hrvatskog društva.


Podsjetimo, knjige prate uspon lokalnog osječkog političkog moćnika Ivana Horvatića koji beskrupulozno i divlje te doslovce preko leševa ostvaruje politički uspon od dna stranačke strukture pa do mjesta ministra unutarnjih poslova, ostvarujući pritom za sebe ogromnu materijalnu korist i gradeći izniman utjecaj i moć.


Na tom putu kojeg su, između ostalog, dio i maloljetne seksualne žrtve, među rijetkima koji mu se suprotstavljaju su spomenuti novinar i policajac koji na kraju trećeg dijela štorije uspijevaju, uz pomoć ljudi koji misle poput njih i poštuju nepisani kodeks časti i poštenja, doći do kazne za zločinca, ali su u tom procesu dugotrajne borbe i sami teško povijeđeni – duhovno pa i fizički.


Ekranizacija trilogije




Prepričavati sadržaj i zaplet nema smisla jer taj užitak treba prepustiti čitatelju, ali da je riječ o vrlo zanimljivoj priči svjedoči i činjenica da je poznata hrvatska producentska kuća Drugi plan (njihov je proizvod i briljantna hrvatska TV serija »Novine«) otkupila prava za ekranizaciju Hedlove trilogije, a najave govore kako bi konačan rezultat te suradnje trebale biti tri sezone serije od kojih bi svaka sezona imala po šest epizoda. Odaberu li se pravi glumci i redatelj – a u to ne treba sumnjati – uskoro bi Hrvatska mogla imati još jednu pažnje vrijednu televizijsku seriju.


Spomenute tri Hedlove knjige idealne su baš za format TV serijala, ali odlično funkcioniraju i kao krimić literatura sa snažnom političkom podlogom. Pri tome im dodatnu vrijednost svakako daje činjenica da Hedl piše o onome o čemu je često pisao i svjedočio kao novinar što pak, slično kao i u spomenutoj TV seriji »Novine«, neizostavno čitatelja upućuje na zbivanja sa suvremene hrvatske političke i društvene scene pri čemu su, istina nešto manje no u »Novinama«, poveznice nekih od likova i događaja s našom stvarnošću itekako uočljive. Ipak, sve je to samo mašta pa za Hedlove romane važi onaj čuveni »obrambeni« citat po kojem je »svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima slučajna«.


Grijeh struktura


No ako već tu imamo »slučajno podudaranje«, onda te slučajnosti u liku grabežljivca političara Ivana Horvatića svakako nema jer je ministar – i to unutarnjih poslova, dakle resora u kojem bi poštenje i pravda jednostavno morali biti na prvom mjestu – tristo posto vjeran odraz klasičnog hrvatskog političara kojem su pitanja morala čista glupost i nepotrebno opterećenje, a put do uspjeha gradi vješto računajući na omogućavanje vlastitog probitka onima koji su uz njega i koji ga podupiru. A budući da je takvih u suvremenom hrvatskom društvu – posebno u kasti političara – sva sila, on u svom križarskom pohodu u sam vrh hrvatske politike nema opasnih protivnika. Najbolje se to vidi iz završnice ovog romana kad je Horvatić uhvaćen, uhićen i pred ozbiljnom je kaznom, ali ne u Hrvatskoj, već u Ukrajini!


Drago Hedl:


Drago Hedl: ‘Kijevska piletina’



U Hrvatskoj stvari stoje drugačije. Jedini koji mu se mogu suprotstaviti blokirani su od strane institucija društva u kojem žive. Policajac Kovač je pod suspenzijom jer je njegovom šefu naređeno da ga tako treba zaustaviti, a novinar Kralj također je na ledu i ne smije pisati dok se ne riješi sudska tužba koju protiv njega zbog navodnih laži i »duševnih boli« vodi upravo Horvatić, ubojica i nasilnik. O nedvojbenom »grijehu struktura«, koji od države za čije su stvaranje poginule tisuće ljudi čini nakaradno društvo, Hedlovi likovi često razmišljaju, a jedna od direktnijih kritika je ona inspektora Kovača kojeg, dok putuje Srbijom u koju je došao da bi osvetio ubojstvo žene koju je beskrajno volio, Hedl prati ovim riječima: »U svakoj državi zakoni postoje, ali njihovu primjenu oblikuju novac, politika i društvena moć. Osobito u zemljama kakva je ona u kojoj se trenutno nalazi i u onoj u koju će se vratiti. Kroz glavu su mu prolazile stotine slučajeva, na nekima je i osobno radio: postojali su čvrsti dokazi, sve se, kako su u policiji znali reći, »vidjelo iz aviona«, sve je bilo »beton«, ali zahvaljujući odvjetnicima sa skupim kožnim torbama i korumpiranim sucima, pravda se izgubila u dugim hodnicima, već nekoliko metara od ulaza.«


Gorka priča


Uz korumpiranost sudstva, policije i političara, Hedl kroz treći roman svog serijala političkih trilera kritizira, i to vrlo uspješnim epizodama, zlouporabu psihijatrije i manipulaciju medijima te podanički i poslušnički mentalitet zbog kojeg redovno uspijevaju ne oni koji vrijede, već oni koji slušaju. U takvim uvjetima, gorko zaključuje Kovač, »… svaki čovjek, u određenim okolnostima, ima pravo uzeti stvar u svoje ruke«.


»Kijevska piletina«, kao i dva prethodna joj dijela, ipak je znatno više od klasične detektivske proze pa bi se u određenoj mjeri mogla usporediti sa čuvenom trilogijom »Millennium« Stiega Larssona. I to je s literarne strane itekako pohvalno. No s one ljudske i društvene, puno bi bolje bilo da ni Larssonove ni Hedlove trliogije nikad nije ni bilo. Jer, obje su nastale motivirane ozbiljnim društvenim devijacijama, ponašanjem i stavovima kojih se treba sramiti svako društvo koje se smatra suvremenim i ravnopravnim.