Smatra se da Kafkini tekstovi oslikavaju nervozu vremena u kojem je živio i tadašnji fenomen modernizacije. Zato se Kafka često naziva prorokom, odnosno nekim tko je još 1900. godine predvidio izloženost permanentnoj kontroli ili pak mučenju
Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio nakon nemirnih snova, primijetio je da se u krevetu bio pretvorio u golemog kukca. Ležao je na pancirski tvrdim leđima i vidio, kad bi malko podigao glavu, svoj nadsvođen, smeđi, zasvođenim ukrućenjima razdijeljeni trbuh, na čijoj se visini pokrivač, koji samo što već nije spuznuo na tle, još jedva držao.
Njegove mnoge, prema obujmu njegova tijela jadno mršave nožice, treperile su mu bespomoćno pred očima – ovim rečenicama, u prijevodu Zlatka Gorjana (Zora, Zagreb, 1968), počinje Kafkina »Preobrazba«, jedna od vjerojatno najzagonetnijih pripovijetki u povijesti književnosti.
Ove godine navršila se stota obljetnica njena objavljivanja, a od 1915. do danas ovo djelo Franza Kafke i dalje privlači čitatelje jednakom snagom i nepresušna je umjetnička inspiracija. Elias Canetti napisao je da je »Preobrazba« nešto što Kafka u literarnom smislu nije uspio nadmašiti, a zanimljivo je da su trebale tri godine da ova pripovijetka ugleda svjetlo dana. Kafka je pročitao odlomak iz ovog djela prijateljima u studenome 1912. godine. Uskoro su i nakladnici pokazali zanimanje, međutim izbijanje rata prouzročilo je daljnje odgode. U listopadu 1915. priča se pojavila u književnom časopisu »Die Weißen Blatter«, a knjiga je tiskana dva mjeseca kasnije. Na prvi pogled priča o čovjeku koji se probudio preobražen u kukca djeluje zastrašujuće, no neki su u njoj otkrili i pomalo neobičan Kafkin smisao za humor.
Naš svijet
Prevoditeljica Susan Bernofsky tako je zaključila: »Pretpostavljam kako se Kafka grohotom smijao dok je čitao priču svojim prijateljima.«
Motivom metamorfoze marljivog trgovačkog putnika Gregora Samse u monstruozno velikog kukca, Kafka u čitatelju izaziva dojam da je zbivanje koje opisuje, koliko se god ono činilo neobičnim i neobjašnjivim, zbivanje nečeg svakodnevnog i stvarnog. U analizama njegovih djela može se naići na tvrdnju da Kafkine pripovijetke nisu ni san, ni halucinacija, ni bajka, ni alegorija, već su prikaz našega svijeta. U tome Kafka ostaje trajno aktualan, pa tako i u naše vrijeme koje je prepuno raznih apsurda i nelogičnosti. »Preobrazba«, prema jednoj od interpretacija, otvara ključno pitanje o položaju pojedinca u svijetu koji se pokorava nekom naizgled alogičnom mehanizmu, dok se život čovjeka odvija kao kakav ružan i mučan san. Kafkin svijet, koji potire kategorije prostora i vremena kao i njihove realne zakonitosti, smješten je u okolnosti suvremene građanske sredine, idealne za promatranje izobličenja koja su nastala zahvaljujući odnosima lišenima topline, bliskosti, duhovnosti i ljubavi. U »Preobrazbi« je prisutna kafkijanska atmosfera nesigurnosti, straha i tjeskobe, a oko likova je isprepletena mreža paradoksa.
Analize Kafkinih djela još se uvijek oslanjaju na tri prevladavajuća interpretativna obrasca: psihoanalizu, metaforu i simboliku, te egzistencijalnu teologiju.
Jedno od pitanja koje se nameće je zašto je Kafka svoju priču zaogrnuo u tako zagonetnu formu? Pojedine čitatelje zbunjuje taj zagonetan karakter, pa je nedugo nakon objavljivanja »Preobrazbe« jedan čitatelj Kafki uputio pismo tražeći od njega da mu objasni što je htio reći. Germanist Thomas Anz sa Sveučilišta u Marburgu proučavao je život i rad Franza Kafke i po njemu je Kafka »veliki pisac apsurda«. Kafkina zatvorena i zagonetna literatura, smatra Anz, neka je vrsta formalnog ekvivalenta šturim pravosudnim organima ili moćnicima s kojima se njegovi likovi suočavaju. To se posebno odnosi na državne službe koje Kafka opisuje u romanu »Proces« ili u pripovijetki »U kažnjeničkoj koloniji«. Oba teksta opisuju nemoć pojedinca nasuprot anonimnoj moći civilnog, odnosno vojnog suda. »Kafkijanska situacija« postala je naziv za situaciju bespomoćnosti koja karakterizira moderna društva.
Na tribini »Kafka danas: mistika zakona i jazbina jezika«, kojoj je prošle godine bio povod temat o Kafki u »Europskom glasniku«, razgovaralo se o Kafki kao umjetniku koji je u svojim djelima filozofski promislio suvremeni svijet kao »mrežu rizomatskog kapitalizma« i u 21. stoljeću ga doživljavamo više kao vizionara tehno-znanstvenog doba negoli kao zagovornika židovske eshatologije. Prema nekim interpretacijama u »Preobrazbi« je prisutno nekoliko elemenata: to su elementi ekspresionizma u kojima se osjeća strah, samoća, zatim protest protiv društvenog mehanizma koji ugrožava slobodu pojedinca i zahtijeva slijepo pokoravanje, te elementi nadrealizma koji se odnose na neobične preobrazbe, izmijenjene stvarne odnose i halucinantne vizije.
Kad je riječ o motivu metamorfoze, jedna je fizička preobrazba Gregora Samse kao rezultat otuđenja od samoga sebe jer je već dugo živio kao kukac; druga je duhovna preobrazba kao njegovo duhovno buđenje (sestrino sviranje na violini, pokušaj da sačuva sliku sa zida – svijest o sebi kao duhovnome biću, ali sada te potrebe više ne može ispuniti) te preobrazba Gregorove okoline – članovi njegove obitelji koji su dok je Gregor za njih skrbio bili lijeni, statični i apatični, sada postaju aktivni, pokretni, snalažljivi, sposobni, na kraju izlaze u šetnju i planiraju budućnost.
Sam i zapostavljen
