Oživljena usmena predaja

Predstavljene “Mjesečeve sjene”, nova knjiga ilustratora Zdenka Bašića

Maja Hrgović

Gusta, mračna, ponegdje makabrična atmosfera »Mjesečevih sjena« nastanjena je mnogim bićima tame. Iako se može čitati kao uzbudljiva fikcija, knjiga obiluje i iznimnim etnografskim podacima



ZAGREB » Onima koji su preksinoć došli na predstavljanje nove knjige Zdenka Bašića »Mjesečeve sjene«, morao se na ulazu u gornjogradsku vilu Arko oteti uzdah iznenađenja: transformacija hladne, prazne dvorane u kojoj se obično odvijaju književno-znanstveni skupovi u organizaciji Hrvatskog društva pisaca bila je zapanjujuća, pretvorena u čudesan, sumračni, snoviti svijet, baš onaj koji nastanjuju Bašićeve izmaštane junakinje i junaci.


   Nagrađivani ilustrator, jedan od najplodnijih i najsvestranijih vizualnih umjetnika mlađe generacije, Bašić je u ovoj impozantnoj knjizi (objavila ju je »Planetopija«) ilustracijama i tekstom oživio priče koje mu je u djetinjstvu pričala baka, a koje su i dragocjena etnografska građa – kako je u svome zanimljivom izlaganju istaknula Lidija Bajuk. Podnaslov izdanja za čije je sve segmente zaslužan Bašić (osim teksta i ilustracija, on potpisuje i dizajn i cjelokupnu opremu) je »o vješticama i pričama noćnih sati sjeverozapadnog dijela Medvednice i Samoborskog kraja«.


   Gusta, mračna, ponegdje makabrična atmosfera »Mjesečevih sjena« nastanjena je zlogukim cuckima i pesoglavcima, jarcima i vragima, žabama i coprnicama, mrtvečkim sprovodima, vukodlakima i vampirima, gavranima i mračnakima, krampusima, smrtnim vurama i mnogim drugim bićima tame. Iako se može čitati kao uzbudljiva fikcija, natopljena zakučastim, arhaičnim dijalektalnim jezičnim vratolomijama s ovog kajkavskog područja, knjiga obiluje i iznimnim etnografskim podacima.




   – Ta strašna bića kojima se Zdenko nadahnjivao i o kojima je odmalena slušao priče od svojih baka, zapravo i nisu tako strašna; ni vještice ni mračnaki nisu drugo doli utjelovljenja naših osobnih i kolektivnih drevnih strahova, koji su izgnani na prijelazu u kršćanstvo. Mislim da je implicitna poruka ove knjige da se trebamo suočiti s njima, bićima tame, ući u njihov svijet i upoznati ga – rekla je Lidija Bajuk, pripovijedajući o mitskoj zmiji koja grizući svoj rep zatvara krug i štiti od zlih sila.


   Osim nje, o ovom vizualno dojmljivom umjetničkom proizvodu koji na originalan i posve nov način interpretira elemente hrvatske tradicije, ispunjavajući pri tome svjetske standarde kvalitete, govorile su još i Tončika Cukrov i Merima Nikočević Ibrahimpašić, a neobičnom kulturnom događaju doprinos je dao i ženski vokalni ansambl »Lipe« iz Siska.


   Dojmljive Bašićeve ilustracije rezultat su računalne grafike, kostimografije, crteža i fotografije.