Botić prati dramatizacije i adaptacije proze na hrvatskim pozornicama kroz 20. stoljeće. Težište knjige je druga polovina 20. stoljeća koja u nas obiluje adaptacijama proznih djela, no literature o toj temi nema
RIJEKA » U ediciji »Mansioni« Hrvatskog centra ITI, objavljena je knjiga »Igranje proze, pisanje kazališta« riječkolg teatrologa dr. Matka Botića. Nakon predstavljanja u Zagrebu, Botić je svoju knjigu, proizišlu iz doktorske disertacije, predstavio javnosti i u Rijeci. Razgovor je održan u knjižari RiBook, a osim autora, sudjelovao je njegov mentor na doktoratu dr. Darko Gašparović te moderator večeri Marin Lukanović.
– Doktorat sam zamišljao kao tekst koji bi mogao biti zanimljiv široj publici i jednoga dana pretočen u knjigu – rekao je Matko Botić, napominjući da je pisanju prethodio dugi period istraživanja tijekom kojeg su neke stvari otvarale i nametale daljnji smjer i proces rada.
– Knjiga koju predstavljamo nije doslovno objavljen doktorat, jer meta jezik znanstvenog rada ima svoje zakonitosti. Knjiga je nešto drugo, ali sadržaj, temat i sve teze doktorata su sadržane u knjizi »Igranje proze, pisanje kazališta«, rekao je dr. Darko Gašparović, iskazujući veliko zadovoljstvo što se znanstvena karijera teatrologa Matka Botića razvija u smjeru istraživanja, koja su do danas u Hrvatskoj rijetka.
– Matko prati dramatizacije i adaptacije proze na hrvatskim pozornicama kroz dvadeseto stoljeće. Težište knjige je novija povijest, tj. druga polovina 20. stoljeća koja u nas obiluje dramatizacijama i adaptacijama proznih djela. No unatoč njihovoj brojnosti, literature o toj temi nema – zaključio je dr. Gašparović.
Marin Lukanović je konstatirao da priča o adaptaciji proznih djela u hrvatskim teatrima ne završava s 20. stoljećem, koje obrađuje knjiga Matka Botića:
– I dalje su adaptacije vrlo aktualne, ne samo u teatru, već i na filmu!
– Dramsko kazalište je definitivno stvar prošlosti, a »kriza dramskog teksta« nije odlika samo hrvatskog teatra. Dramski tekst u kazalištu više nije presudan za nastanak dobre predstave, jer ona crpi sokove iz suvremene umjetnosti uopće – rekao je Botić.
– Ako se danas radi klasičan dramski tekst u kazalištu, za to treba imati više nego jake razloge! Stoga ne čudi da su hrvatski dramski repertoari prepuni adaptacija. Umjesto zaključka, rekao bih da moja knjiga govori o – bijegu hrvatskog teatra u prozu!
