Antun Šoljan

Pisac kojim se trebamo ponositi: Predstavljena zbira neukoričenih Šoljanovih eseja

Boris Pavelić

Foto: Darko JELINEK

Foto: Darko JELINEK

Predstavljena je zbirka Šoljanovih do sad neukoričenih kritika i eseja »Lično i literarno«, koju je priredio Tomislav Brlek



ZAGREB Antun Šoljan bio je modernist par excellence, moderan i liberalan u vrijeme kad je to moglo biti opasno; erudit i frajer, ispisao je svojevrsni frajerski nokturno, i njime se hrvatska književnost i kultura trebaju ponositi, rečeno je jučer u Društvu hrvatskih književnika na predstavljanju novoga izdanja, zbirke Šoljanovih do sad neukoričenih kritika i eseja »Lično i literarno«, koju je, u povodu 25. godišnjice Šoljanove smrti, priredio književni kritičar Tomislav Brlek. Antun Šoljan, pjesnik, romanopisac, dramatičar, esejist i prevoditelj, umro je u srpnju 1993. u Zagrebu u 61. godini.


Višežanrovski opus


Njegov višežanrovski opus te ukupni intelektualni angažman drže se ključnima za razumijevanje hrvatske književnosti i kulture druge polovice 20. stoljeća, bilješka je na ovitku zbirke »Lično i literarno«. Njezin urednik Tomislav Brlek, profesor na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prije pet godina kod DHK-a je već objavio izbor iz poezije pod naslovom »Svojeručno – Šoljan«.


Novu knjigu su predstavili, uz Brleka, književni kritičar Ivica Matičević i akademik Tonko Maroević, dok su pisci Božidar Petrač i Antun Pavešković održali predavanja o Šoljanu; prvi o njegovim prikazima poezije iz šezdesetih godina, a drugi o Šoljanovu znamenitom romanu »Kratki izlet«. Ivica Matičević ustvrdio je kako hrvatska književnost i kultura bez Šoljana ne mogu te da se njime trebaju ponositi. Tomislav Brlek objasnio je da knjiga »Lično i literarno«, nazvana prema jednom Šoljanovu eseju, sadrži reprezentativni dio autorove esejistike i kritika koje sâm nije uvrstio u svoje knjige.




Riječ je o tekstovima koji tematiziraju većinom poslijeratnu hrvatsku poeziju, ali i nekoliko inozemnih književnih djela. Brlek naročito zanimljivim smatra tekst koji je Šoljan, sa svojim dugogodišnjim suradnikom i prijateljem Ivanom Slamnigom, 1953. napisao o časopisu Krugovi, koji su kasnije njih dvojica zajedno uređivali. Riječ je, kaže Brlek, o paradigmatskom tekstu koji se može primijeniti i danas.


Svjetionik i uzor


S dubokim poštovanjem o Šoljanu je govorio Tonko Maroević, nazivajui ga »glavnom osobom naše generacije, svjetionikom i uzorom«. Opravdano je tadašnje vrijeme nazvano »Šoljanovim dobom«, ustvrdio je Maroević, dodajući kako je svestrani pisac gajio plemeniti skepticizam, te je bio »kritičar s petljom«.