Spisateljice zavladale Forbesovom listom književnika

Pepeljuge književnosti postaju kraljice bala

Maja Hrgović

Neke podudarnosti s globalnim trendom feminizacije književnosti postoje i u Hrvatskoj jer najuspješniji hrvatski autori su – žene: Slavenka Drakulić i Dubravka Ugrešić najpoznatija su i najprevođenija imena u inozemstvu, a posljednjih godina sustiže ih i Vedrana Rudan

Nobelovom nagradom ovjenčan pisac VS Naipaul, sablaznio je prije godinu dana zapadni kulturni svijet kad je drčno i nepokolebljivo proglasio žene spisateljice nesposobnima, netalentiranima i uopće, nedoraslima muškim kolegama. Indijski intelektualac dirnuo je u osinje gnijezdo – mjesecima je bespoštedno »gažen« zbog te izjave u medijima diljem svijeta, na forumima ga se proglašavalo neandertalski zadrtim šovinistom. Iz svega lošega, međutim, uspije proklijati i nešto dobro – tako je taj Naipaulov udar probudio uspavani feminizam u Velikoj Britaniji.  

U brk šovinistima




Guardian se, pak, jednom zanimljivom malom inicijativom, ozbiljno uhvatio rušenja Naipaulove teze, ponudivši svojim čitateljima test (još uvijek dostupan na internetu) u kojemu se jedan za drugim nižu ulomci iz raznih književnih djela – anonimni – a čitatelji moraju pogoditi je li određeni uzorak proze napisala žena ili muškarac. Neki od nepodnošljivo sladunjavih, razlivenih reminiscencija (kakvima Naipaul smatra cjelokupnu žensku prozu), nastali su od muške ruke, dok su neki žestoki, eksplozivni, homogeni dijelovi, djelo spisateljica. Projekt je, kako je bilo i za očekivati, uspio, a Naipaul je proglašen tendencioznim zloduhom patrijarhata.  


  Kako li su se ovih dana spisateljice iskezile u brk Naipalovim stavovima! Na temelju podataka tvrtke BookScan, koja se bavi prikupljanjem podataka o izdavačkoj industriji na globalnoj razini, Forbes je sastavio popis najbolje plaćenih književnih autora, koji predvodi pisac krimića James Patterson sa zarađenih 94 milijuna dolara u razdoblju 2011.-2012. Vrtoglave prihode ostvario je objavom 14 knjiga. Za petama su mu Stephen King (39 milijuna) kojemu je prošle godine izašlo novo izdanje serijala »Mračna kula« te autorica suspense serijala »Stephanie Plan« Janet Evanovich, koja je s 33 milijuna dolara najbolje plaćena žena književnog svijeta. Listom najbolje plaćenih pisaca ove godine žene prvi put brojčano nadjačavaju kolege pisce, a ono što je još bitnije – Forbes uvjereno najavljuje kako će rezultati za ovu godinu dokazati apsolutnu nadmoć spisateljica.


  I teško da će pogriješiti u tim prognozama: E. L. James je autorica erotske trilogije o nekonvencionalnoj seksualnoj vezi studentice i poduzetnika »Pedeset nijansi sive« koja je – objavljeno je nedavno – službeno najprodavanija knjiga svih vremena u Velikoj Britaniji. E. L. James, debitantica koja je počela pisati na blogu pa na nagovor prijatelja ponudila svoj roman malenoj izdavačkoj kući iz Australije, specijaliziranoj za elektroničke knjige, danas zarađuje milijun dolara na tjedan – i iako nije na ovogodišnjoj Forbesovoj listi, nesumnjivo će zauzeti sam vrh iduće.


  Autorica »Igre gladi« Suzanne Collins zaradila je prošle godine dvadeset milijuna dolara i nalazi se na devetom mjestu, a čak pet godina nakon što je objavila posljednji dio serijala o Harryju Potteru, još se uvijek odlično drži J. K. Rowling koja je sa zarađenih sedamnaest milijuna dolara na 11. mjestu. U rujnu izlazi njezin roman za odrasle »The Casual Vacancy« pa se očekuje radikalni skok njezinih prihoda u idućoj godini. I Rowling i James su Pepeljuge književnog svijeta: obje su iskočile iz anonimnosti skromnog života. Sad će postati kraljice velikog bala. No, Naipaul to još uvijek ne bi prihvatio kao kapitulaciju njegove teze o netalentiranim ženama – jer, kako to često biva na kapitalističkom tržištu kojega je dio izdavačka industrija – zarada nije sukladna kvaliteti proizvoda.  

Kraljevi lošeg seksa




Erotski roman »Pedeset nijansi sive« prema kojemu će, izgleda, Angelina Jolie snimati film, u najbolju je ruku osrednje djelo, a neki bi rekli da narušava dostojanstvo riječi »književnost«. Opisi seksa, na kojima roman počiva, solidno su napisani i teško da će se naći na ozloglašenoj listi najlošijih opisa seksa (kojom, usput, skoro uvijek kraljuju muški pisci). Međutim, pasaži u kojima autorica tretira emocionalni svijet junakinje, zbilja idu Naipaulu na ruku: oni su puni jalove deskripcije i prekomjernog objašnjavanja očitog. Za sjajnu prodaju tog romana zaslužne su žene, milijuni njih, zaintrigirane usmenim preporukama i famom koja se razbuktala oko teme BDSM odnosa. Publika je, očito, spremna E. L. James oprostiti stilske podbačaje uime strukture i pitke radnje zbog koje se roman čita u dahu.


  Gledajući top liste najprodavanijih knjiga u Hrvatskoj, čini se da se u društvo američkih bestselera domaći pisci uspijevaju probiti samo na dva slučaja: kad se tema književnog djela preklapa s trenutnim interesima šire publike (kao na primjer u slučaju »Hotela Zagorje«, hit-romana Ivane Simić Bodrožić o odrastanju vukovarske djevojčice u prognanstvu) ili kad je autor svojom pojavom ili izvanknjiževnim djelovanjem uspio zaintrigirati čitateljstvo kao što je, primjerice, slučaj s Antom Tomićem, čiji je roman »Čudo u Poskokovoj Dragi« bio posljednji domaći mega-hit – naravno, treba se uzeti u obzir da na skučenom hrvatskom knjižnom tržištu status mega-hita nastupa već s prodanih pet tisuća primjeraka.  

Duh vremena


Drago Jančar kaže da se pisac mora, ako želi privući čitatelje i održati pozornost medija, baviti nekim aktualnim društvenim temama, jer sama književnost kao umjetnost više nikoga ne zanima. To potvrđuje i sastav ovogodišnje Forbesove liste.


  – Trivijalizacija ljudskih potreba i kulturnih sadržaja proces je koji već dugo traje i čini se da svjedočimo njegovu približavanju vrhuncu. Osobno ne žalim zbog toga. Takav je duh vremena, ovu situaciju prihvaćam kao bolest, koja dođe, bude i prođe. Nemam namjeru svoje pisanje i svoj život uklopiti u taj okvir, pisati ono što se traži, što se troši. Uostalom, glazba, književnost, filmovi, likovna djela, stripovi, sve ono što sam u umjetnosti volio, nikad nije bilo dio mainstreama – kaže pak Edo Popović.


  Razlika između pet tisuća prodanih primjeraka koji piscu jamče status hit-autora u Hrvatskoj, i trideset milijuna prodanih primjeraka koliko ih dosad broji »Pedeset nijansi sive«, govori o tome da je iluzorno uopće govoriti o domaćim »uspješnim piscima« – jer ni oni koji se uspiju progurati do vrha sezonske top-liste, ne mogu živjeti od književnosti. Ante Tomić, Vedrana Rudan, Miljenko Jergović, Ivana Simić Bodrožić – svi ustvari pišu prozu u slobodno vrijeme, dok plaću zarađuju kolumnističkim radom u novinama ili kao scenaristi filmova koji se snimaju prema njihovim literarnim predlošcima.  

  Plimni val žena


Neke podudarnosti s globalnim trendom feminizacije književnosti postoje. Ako gledamo preko granica Hrvatske, najuspješniji hrvatski autori su – žene: Slavenka Drakulić i Dubravka Ugrešić najpoznatija su i najprevođenija imena u inozemstvu, a posljednjih godina sustiže ih i Vedrana Rudan. Da u Hrvatskoj postoji kakva institucija poput BookScorea koja bi sustavno i kontinuirano sakupljala podatke o prodaji knjiga, velike su šanse da bi Marija Jurić Zagorka, čiji je popularni serijal »Grička vještica« ove godine doživio novo reizdanje, na tom popisu bila naša J. K. Rowling.


  Mediji su si prije godinu i nešto dali truda da »napušu« priču o plimnom valu žena u hrvatskoj književnosti, utemeljenu na činjenici da je desetak autorica u kraćem razdoblju objavilo solidne knjige proza. Isplivale su tada Ivana Simić Bodrožić, Ivana Sajko, Ivana Šojat Kuči, a Tanja Mravak i Olja Savičević Ivančević odnijele su dvije najunosnije nagrade za objavljenu prozu.


Iako je na tome valu stalo – malo zbog toga što kao »pisci u slobodno vrijeme« trebaju ipak malo više vremena da napišu novu knjigu, a malo zbog općeg zabrinjavajućeg smiraja domaćeg izdavaštva, koje se okreće popularnoj prijevodnoj literaturi, a zatvara prema domaćim autorima – činjenica je da književnost mora računati na žene, bilo da se radi o kvalitetnoj umjetničkoj prozi poput one kakvu pišu Daša Drndić ili Dubravka Ugrešić, ili pak o onoj koja se, riječima Ede Popovića, »traži i troši«, kao knjige Vedrane Rudan.