Foto V. Karuza
Bez obzira na najave o promjenama i svojevrsnom »umirovljenju« Noći velikog čitanja, vjerujemo da će rilitovci smisliti način da nas i iduće godine uvuku, odnosno navuku svojim pisanjem
RIJEKA Ovogodišnje izdanje Noći velikog čitanja potvrdilo je nekoliko stvari: riječka književna scena je, hvala na pitanju, živa i zdrava, a manifestacije poput ove, izrasle iz scene i bez »nametanja odozgo«, pravo su blago urbane kulture ovog grada. Sedmu godinu zaredom članovi neformalne skupine Ri Lit u Filodrammatici su čitali svoje nove tekstove, sedmu godinu za redom publika je koncentrirano upijala njihove riječi. I ovaj se put tražila stolica više, što je zapravo stara vijest i već uobičajena slika, pa se tako riječki književnici, za razliku od mnogih riječkih glazbenika, mogu hvaliti da na domaćem terenu imaju »rasprodan klub«.
Večer pod nazivom »Delete: Ri Lit« otvorila je Tea Tulić čitajući Dašu Drndić, zatvorio ju je Enver Krivac poezijom u prozi Igora Večerine, čime su se rilitovci još jednom poklonili nedavno preminulim kolegama ili bolje rečeno uzorima. Dijelove svojih novih radova, odnosno radova u nastajanju, publici su podarili Tea Tulić (»Pleme«), Željka Horvat Čeč, Igor Beleš (»Dobro vrijeme za zračne udare«), Davor Mandić (»Prekasno ljeto«), Zoran Krušvar (»Grickonja užasa«), Milan Zagorac (»Tužibaba«), Izet Medošević (»ABBA«), Gordana Brkić Žagar (»Priča ni o čemu«), Dunja Matić Benčić (»Vrlo privatni razgovor«) i Doris Pandžić (»Delete«).
Dok je održavanje Noći velikog čitanja u idućoj godini upitno, barem kada je riječ o ovakvom formatu manifestacije, vrijedi istaknuti da je najavljeno tiskanje zbirke priča rilitovaca na engleskom jeziku. U godini Europske prijestolnice kulture trebali bi tako dobiti izdanje koje će i međunarodnoj publici predstaviti riječku književnu scenu, što je svakako potez za pohvalu.
Prepričavati njihove tekstove ne bi imalo previše smisla, ali recimo samo da je među svim tim lijepim i dobro napisanim rečenicama bilo i smijeha i gorčine, i metafizike i fizike. Obračunavali su se autori sa sustavom, okolinom, obiteljima, prijateljima, a vrlo često i sami sa sobom i svojim tekstovima. O kvaliteti će suditi književna kritika, ali nitko ne može rilitovcima oduzeti iskrenost, hrabrost i toplinu u tekstu i nastupu. Možda je to posljedica naglašeno prijateljske atmosfere koja vlada na Noći velikog čitanja pa sve skupa više sliči zabavi za bliske frendove, a manje nekoj uštogljenoj književnoj večeri.
