Jedan od najutjecajnijih sociologa i filozofa današnjice, Zygmunt Bauman, preminuo je u ponedjeljak u Velikoj Britaniji u 91. godini života.

Bauman je bio Poljak po rođenju, no od početka sedamdesetih živio je i radio u Leedsu, na čijim je Sveučilištu godinama bio profesor emeritus. Intenzivno se bavio pitanjima identiteta u modernom društvu, spajajući filozofiju, sociologiju i niz drugih disciplina u svojim radovima.

U njegovom fokusu često je bio utjecaj globalizacije na sve veće nejednakosti u društvu, a njegov opus obuhvaća više od 50 knjiga. U devedesetima je Bauman uveo pojam »tekuće modernosti« pod kojim je podrazumijevao neprekidne promjene suvremenog svijeta koje pojedinca ostavljaju bez »čvrstog oslonca« i referentnog sustava, u kojem su svi dogovori »privremeni«.

Rođen 1925. u obitelji poljskih Židova, Bauman se kao mladić borio u 2. svjetskom ratu, a poslije rata bio je neko vrijeme politički oficir u Staljinovo doba u kontroverznoj vojnoj organizaciji. Njegova tadašnja uloga ostala je djelomično nerazjašnjena, a u svojedobnom intervjuu za britanski The Guardian, Bauman je ustvrdio da se radilo o »uredskom poslu«. Dotični angažman završio je nakon što je Baumanov otac želio prebjeći u Izrael, što je osim otkaza koji je Bauman dobio rezultiralo i njegovim privremenim otuđenjem od oca. Bauman je tada magistrirao sociologiju i započeo predavati na Sveučilištu u Varšavi.

Blizak marksizmu

Iako je, kako je volio isticati, oduvijek bio blizak marksizmu, tijekom šezdesetih postaje vrlo kritičan prema poljskoj komunističkoj vladi. Tijekom 1968. godine gubi poziciju na Sveučilištu u Varšavi i odlazi najprije na Sveučilište u Tel Avivu, a potom prihvaća poziciju profesora sociologije na Sveučilištu u Leedsu. Od tada pa na dalje objavljuje gotovo isključivo na engleskom i postaje zahvaljujući svojim radovima iznimno utjecajan diljem svijeta. Njegov utjecaj posebno je jak devedesetih godina kad njegovu doktrinu o društvu koje rađa socijalnu nejednakost i političkom establišmentu koji ne ispunjava očekivanja građana, prigrljuju razni anti-globalistički, te kasnije i neki politički pokreti kao što je 15-M u Španjolskoj.

Krajem osamdesetih i tijekom devedesetih Bauman se u svojim djelima bavi odnosom birokracije, racionalizacije i socijalne isključivosti. Europsko društvo, smatra on, odreklo se dijela svojih sloboda u koristi povećanja sigurnosti pojedinca. Moderno doba sve više ima potrebu ukloniti nesigurnosti, pojačavajući kontrolu nad prirodom, koristeći hijerarhijsku birokraciju i pravila, te razne kategorizacije. No takav poredak stvari u konačnici, smatrao je, ne postiže željene rezultate jer mnoge socijalne grupe ne mogu potpasti pod kategorije.

U jednom od svojih poznatijih djela »Modernity and Ambivalence« Bauman između ostalog navodi da je pojam nepoznatog istovremeno privlačan i odbojan – sve što je na granicama društva predstavlja konstantnu prijetnju i izvor straha. U knjizi »Modernity i Holocaust« Bauman pak, pozivajući se na djela Hannah Arendt i Theodora Adorna, teoretizira da holokaust nije tek događaj u židovskoj povijesti, niti jednostavna regresija na barbarstvo.

Kritičan prema Izraelu

Podijela poslova na sve manje zadatke, suhoparna kategorizacija i tendencija da se poslušnost prema pravilima vidi moralnim dobrom, smatra on, također su odigrale bitne uloge u pojavi Holokausta. Posljednjih desetak godina Bauman je bio iznimno kritičan i prema Izraelu, posebice u smislu odnosa prema Palestini, tvrdeći da Izrael koristi Holokaust kako bi činio nesavjesna djela. Početkom novog milenija Bauman pak upozorava da se društvo proizvođača transformiralo u društvo konzumenata. Dio poljskih nacionalista Baumana je vidio kao državnog neprijatelja.

Veliki poljski sociolog i filozof bio je desetljećima oženjen za spisateljicu Janinu Lewinson s kojom je imao troje djece. Lewinson je preminula 2009. godine, nakon čega se oženio za Aleksandru Jasinska-Kaniu, kćer bivšeg poljskog predsjenika.