RIJEKA  Četvrtak je na 6. riječkom sajmu knjiga i festivalu autora vRIsku donio predstavljanja knjiga dvoje autora koji se oboje paralelno bave zanimanjima koja uvelike utječu na njihovo umjetničko pisanje.

Za Julijanu Matanović, koja je predstavila čak tri knjige, ta je pozicija sveučilišne profesorice, kritičarke i autorice pomalo šizofrena i nezahvalna.

Za Juricu Pavičića, koji je predstavio novu zbirku priča »Brod u dvorištu« u izdanju V.B.Z.-a, činjenica da je i kolumnist u dnevnim novinama, filmski kritičar i pisac znači da mu tekstovi ponekad dijele ishodišnu temu ili motiv, ali je ona sasvim drugačije obrađena. 

U fokusu predstavljanja knjiga Julijane Matanović najviše su bile knjige »Božićna potraga«, zbirka priča, i »[email protected]«, zbirka eseja iz hrvatske književnosti. Matanović je objasnila presijecanja umjetničkog pisanja i pisanja o književnosti na način da i u potonjem uvijek traži neku svoju priču. No nije uvijek bilo tako. 

  Melankolična knjiga

Ulazak u svijet pisanja o književnosti za Matanović su bile 80-e godine i »Quorumov« narašaj, kada je pisala hermetične, teško prohodne kritičke tekstove.

Ispričala je i anegdotu kada ju je jednom pozvao Branko Maleš, poznat po upravo takvim tekstovima, da mu pojasni jednu svoju kritiku – rečenicu po rečenicu.

Komunikativnije pisanje o književnosti u njenom je slučaju bio doslovno nagli rez, ulazak priče s jednog putovanja u pisanje o drugom književnom tekstu. 

   Ipak, na teško pitanje voditelja Drage Glamuzine, ujedno i urednika obiju knjiga, koja joj je draža, knjiga priča ili knjiga eseja, odgovorila je – knjiga priča. A »Božićna potraga« je prema kazivanju oboje sugovornika melankolična knjiga o onim usamljenim i osamljenim osobama kojima u božićno vrijeme, tradicionalno usmjereno na obitelj i drage ljude, ta usamljenost/osamljenost još teže pada. 

   Treća knjiga u fokusu bila je »Samo majka i kći«, objavljena u »Mozaiku«, koja je nastala kao niz priča o životu obitelji koju čine majka Julijana i kći Magdalena.

Skupilo se naime puno pitanja i iskaza male Magdalene, koje je autorica odlučila sakupiti u knjigu. 

Degradacija i procvat

   Od hrvatskih karverovaca, ili barem karverofila, Pavičić je ostao najbliže Carveru, rekao je Glamuzina.

No Pavičić ga je dopunio tezom da je to u jednom segmentu točno, na razini stila, ali da je u neku ruku i antikarverovac u tome što njegove priče nisu mali komadići života (slices of life), već briketirani romani, s većom galerijom likova i duljim vremenskim odsječcima. 

   Obzirom da je Pavičić i poznati kolumnist, teško je bilo izbjeći dnevnopolitičke teme, pa je tako odgovorio da nije nemoguće da Kerum ponovno pobijedi u Splitu. 

   – Ali zanimljiva stvar se desila. Koliko je grad u posljednjih četiri do pet godina užasno degradirao, toliko je kultura procvala. Nikad zapravo nije bilo gore nego sad, ali scena je sad najjača. Vidim to i među mojim studentima – mladi su, pametni i prgavi, i rade dobre stvari – zaključio je na kraju.