Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
23. listopada 2019.
Političke teme

Nova knjiga Drage Pilsela: Tata Adolf ipak nije postao antifašist

Foto:  Darko JELINEK
Foto: Darko JELINEK
Autor:
Objavljeno: 4. prosinac 2018. u 8:06 2018-12-04T08:06:00+01:00

Drago Pilsel ima dobar osjećaj za napetost i klimakse u priči; knjiga je zanimljiva pogotovo za one koje zanimaju političke i svjetonazorske teme. On je, kao i inače, brutalno iskren u ovom autobiografskom pripovijedanju. No, ova knjiga nije ipak dosegla visoku razinu »Argentinskog romana« u kojem je Pilsel ispričao proces vlastitog preobražaja

Nakon vrlo uspješnog »Argentinskog romana«, Drago Pilsel je drugom autobiografskom knjigom nastavio iznositi priču o rodoslovnom stablu svoje obitelji. »Povratak Adolfa Pilsela« priča je o prvom boravku njegova oca u Hrvatskoj kojem su Drago i njegova supruga Claudia organizirali dolazak iz Paragvaja u kojem je Adolf živio od 1972. godine, otkako je, praktički u bijegu od istrage zbog financijskih malverzacija, napustio Argentinu i obitelj - suprugu Eriku Pavlinec (koja još uvijek živi u Argentini), sinove Dragu i Branka te kći Jadranku.

Osamdesetjednogodišnji Adolf u Zagrebu se zadržao jedanaest mjeseci, od srpnja 2017. do lipnja ove godine; Drago je mislio da će ostati i dulje, moguće do kraja života. Da bi uopće Adolf došao u Hrvatsku, Drago mu je sređivao primitak u hrvatsko državljanstvo i sve druge službene papire, osigurao mu je u svojoj kući ugodan smještaj, dogovorio zdravstvene preglede koji su dijagnosticirali loše stanje srca. Drago Pilsel je 1989. godine stigao iz Argentine u Hrvatsku i tu se stalno nastanio, bio u ratu za hrvatsku samostalnost i kao angažirana javna osoba svjedočio o vlastitom svjetonazorskom preobražaju.

Jer, obje su obiteljske grane, i očeva i majčina, pripadale ili bile bliske ustaškom pokretu i nacistima. Ante Pavelić je bio kućni prijatelj Draginog djeda Jakova Pilsela a Adolf, nekadašnji pripadnik Hitlerjugenda, čuvao je s oružjem, nakon atentata na Pavelića, njegovu kuću.

Majčin otac Erih Pavlinec je kao ustaša uspio pobjeći s Bleiburga, pao je u engleske ruke, pa im pobjegao u Italiju a kasnije se prebacio u Argentinu. Majka Erika i baka su do 1955. živjele u Zagrebu, a onda otputovale u Buenos Aires. Adolf je rođen na Kosovu (ime je dobio po Hitleru) pa je za vrijeme rata s ocem Jakovom boravio u Sarajevu, istočnoj Poljskoj i Austriji, gdje je Jakov jedno vrijeme radio za Gestapo, kao prevoditelj, a je li bio i što drugo ne zna ni Drago Pilsel. Njegova majka Erika i otac Adolf upoznali su se u Argentini i vjenčali.

Bez katarze

Drago i njegov otac su se nakon 1972. godine susreli 1997. i 2009. u Paragvaju kamo je Drago bio otputovao da vidi oca, a sada 11 mjeseci proživjeli zajedno u Zagrebu. Poveo je oca da vidi spomenik Branku Pilselu i njegovim suborcima, koji je podignut u uvali ribarskog sela Doli. Branko je stradao 1991. kao pripadnik 4. gardijske brigade. Bacili su i vijenac u more kod otoka Šipana, gdje je Branko poginuo, otac pritom plače. Osim želje da pomogne ocu u starosti i bolesti, zapravo je glavno htijenje Drage Pilsela kad je nagovorio oca da dođe u Hrvatsku bilo da Adolf Pilsel postane svjestan političkih i ideoloških zabluda kao sljedbenik ustaškog pokreta, pa i da prizna te zablude i doživi izvjesnu katarzu te da Drago o tome napiše knjigu i snimi film.

Katarza se ipak nije dogodila, pa se i zbog tog svjetonazorskog prijepora sa sinom Adolf Pilsel vratio u Paragvaj. Po povratku Adolf je svom prijatelju kazao da je Drago Pilsel jugoslavenski komunist i da ga je doveo u Hrvatsku da bi ga izmanipulirao i predstavio kao ustaškog pokajnika. Odmah po Adolfovom dolasku u Hrvatsku, »stvari su krenule odveć dobro«, piše Drago Pilsel. Drago je u Nacionalu napisao tekst o dolasku svog oca. Na zagrebačkoj Zavrtnici kazao je ocu da je to mjesto gdje su ustaše skupljali zagrebačke Židove i vodili ih u smrt. Adolf kaže da nije za to znao dok su se on i njegovi prijatelji okupljali oko Pavelića u Buenos Airesu.

Odlaze zatim u jasenovački koncentracijski logor i otac je u polumraku muzeja ponavljao: »Strašno, nisam znao, nisam znao«. Kako Drago prijateljuje s bivšim hrvatskim predsjednicima Ivom Josipovićem i Stipom Mesićem te mitropolitom Porfirijem, Adolf se, piše Drago, družio i s njima. Ali, s vremenom je diktirano nagnuće prema antifašističkoj poziciji kod Adolfa Pilsela sve više popuštalo. Međugorski radio kojeg je često slušao, zapravo je svojim porukama, ne posve izravno, doduše, davao za pravo svemu onome što je Adolf Pilsel svjetonazorski zagovarao u mladosti i kasnije.

Nesuglasice u obitelji Pilsel postajale su sve češće, otac je postajao razdražljiv i nervozan, sve se češće zatvarao u sobu, najavljivao i provodio »štrajkove glađu« koji bi trajali pet-šest dana. To je onda navelo Dragu da napiše jedno pismo u kojem je navedeno kako je i zašto Adolf Pilsel došao u Hrvatsku i zamolio je oca Adolfa da to pismo potpiše u znak suglasnosti s napisanim a to je Adolf i učinio, što će drugo. Da je došao iz Paragvaja stoga jer je bio u očajnom stanju ekonomskom i fizičkom, da mu je Drago u više navrata plaćao dugove te da ga nitko nije prevario niti prisilio na dolazak nego da je odluka o dolasku u Hrvatsku bila njegova, Adolfova. I da će sam otići ako tako odluči, »iako neće biti u stanju reorganizirati svoj život u Paragvaju, bez novca, posla i krova nad glavom«.

Vješto fabuliranje

Večer prije povratka u Paragvaj, Drago je ipak uspio nagovoriti oca, bez obzira na sve, da stane ispred njegove kamere, snimao ga je tri sata i kaže »nešto sam dobio«. Adolf mu je ponovio da su oni oko Pavelića branili domovinu. »Kada sam ga suočio s činjenicom da su kršćanstvo i nacionalsocijalizam (Hitlerov) i ustaštvo (Pavelićevo) u temeljitom sukobu, šutio je. Složili smo se da je važno ljubiti, svatko onako kako mu savjest diktira ili kako mu životne prilike nalažu ili dopuštaju«, piše Drago Pilsel.

Drago Pilsel vrlo vješto fabulira, ima dobar osjećaj za napetost i klimakse u priči; knjiga je zanimljiva pogotovo za one koje zanimaju političke i svjetonazorske teme. On je, kao i inače, brutalno iskren u ovom autobiografskom pripovijedanju. No, ova knjiga nije ipak dosegla visoku razinu »Argentinskog romana« u kojem je Pilsel ispričao proces vlastitog preobražaja.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.