vRIsak

‘Nekako treba preživjeti do smrti’: Predstavljen “Predsmrtni dnevnik” Igora Mandića

Kim Cuculić

Foto Roni Brmalj

Foto Roni Brmalj

Uskoro u Zagreb dolazi John Cleese, u sklopu svoje turneje »Prilika da me vidite posljednji put prije no što umrem«. Nekako tako mogla bi se opisati i moja knjiga. Nakon što sam otišao u penziju, odlučio sam u knjigama »prodati« svoj život, rekao je Mandić



Tko je javio da sam umro? Evo me, tu sam! – ovako se u svom prepoznatljivom stilu na početku predstavljanja svoje knjige »Predsmrtni dnevnik« publici riječkog festivala Vrisak obratio Igor Mandić – poznati književni kritičar, pisac, esejist, kolumnist i žestoki polemičar. Antikvarijat Ex libris bio je pretijesan od brojnih posjetitelja koji su došli na promociju Mandićeve knjige, ali i na riječku premijeru filma »Igor Mandić, nježno srce i sloboda lajanja« redateljice Helene Sablić Tomić.


Od objavljivanja prije pola godine, »Predsmrtni dnevnik« pretvorio se u pravi hrvatski izdavački fenomen – dosad je prodano 5.000 primjeraka, što je u Hrvatskoj nevjerojatna tiraža. Budući da u ovoj knjizi Mandić promišlja o teškim temama starosti, samoubojstva i smrti, i izdavač V.B.Z. bio je skeptičan kako će knjiga odjeknuti među čitateljstvom.


U razgovoru s Dragom Glamuzinom, Igor Mandić kazao je da mu je prvotna ideja bila da se knjiga objavi nakon njegove smrti, s njegovom osmrtnicom. Kako je istaknuo Glamuzina, premda »Predsmrtni dnevnik« govori o smrti – nije toliko mračan i pun je života. A Igor Mandić nastavio je u montipajtonovskom stilu.




– Uskoro u Zagreb dolazi John Cleese, u sklopu svoje turneje »Prilika da me vidite posljednji put prije no što umrem«. Nekako tako mogla bi se opisati i moja knjiga. Nakon što sam otišao u penziju, odlučio sam u knjigama »prodati« svoj život. A budući da do smrti nekako treba preživjeti, sada »prodajem« i svoju smrt – našalio se Mandić, rekavši da nije očekivao da će »Predsmrtni dnevnik« tako dobro biti primljen, no da je »imao nosa« i osjetio je da je smrt ponovno u modi.


Drago Glamuzina kazao je da se knjiga sastoji od triju dijelova: prvi donosi teorijska promišljanja o smrti, u drugom su tekstovi o aktualnom društveno-političkom trenutku, koji govore o širenju nacionalizma, primitivizma i šovinizma, dok su u trećem dijelu opisane konkretne smrti: od A. G. Matoša do Arsena Dedića.


Tijekom razgovora doznali smo da Mandić nema kompjutor ni Google, nema ni mobitel niti e-mail. O filmu »Igor Mandić, nježno srce i sloboda lajanja« govorila je Helena Sablić Tomić, objasnivši da ju je u početku zanimala Mandićeva supruga Slavica.


– Htjela sam vidjeti kako je to živjeti s nekim poput Igora Mandića. S obzirom na sliku stvorenu o njemu, pokušala sam odgonetnuti što Mandić nije. Na kraju je to ispao film o obitelji Mandić – osvrnula se Helena Sablić Tomić.


Film prati Igora Mandića od rođenja u Šibeniku, preko Splita do Zagreba, otkrivajući njegovu nježniju stranu.