Na promociji pul Ronjgi / Snimio Vedran Karuza
Za svojo znanstveno delo o Gervaisu Jurdana je dobila posebno priznanje Grada Opatije i tako je za si veki ostala bulana s Dragotovun poezijun. Kad mi je jedanput rekla da je leto dan spala s Dragoton, misleć na njigove knjigi, činela mi se to lepa smešica. A sada san i jas tri dni spala z njijun knjigun
Lep je dan pa gren hodeć na kurijeru va Lovran.
Na Kalvarije me doteče suseda i sledić kurijožo pita: »Kamo tako brzo tečeš«?
– Gren se malo igrat h Ronjgon!- odgovorila san smejuć se, a ona me j’ nekako čudno pogledala i zamučala. Ča j’ pomislela zna samo ona, ale jas san zaspraven šla h Ronjgon sporad »Igri«.
Tako se zove nova knjiga doc.dr.sc. Vjekoslavi Jurdani, ka ju j’ napisala i namenila juden od struki i od jubavi. Va podnaslove još piše i da j’ to »Mala zaviČAjna čitanka / s primjerima iz čakavske poezije Drage Gervaisa«.
Si se mi štimamo s našen zavičajnen i čakavsken pjesnikon Dragoton Gervaison, ale najboje od seh spoznala ga Vjekoslava. Na Filozofsken fakultete v Reke je diplomirala a onda i dohtorirala pišuć o »Ulozi povijesti i prostora u opusu Drage Gervaisa« da bi malo za ten storila i knjigu »Povijest kao sudbina. Život i stvaralaštvo Drage Gervaisa«. Za svojo znanstveno delo o Gervaisu dobila je posebno priznanje Grada Opatije i tako je za si veki ostala bulana s Dragotovun poezijun.
Kad mi je jenun prilikun rekla da je leto dan spala s Dragoton, misleć na njigove knjigi, činela mi se to lepa smešica. A sada san i jas tri dni spala z njijun knjigun i saki put kad san ju otprla naglas rekla: »Moj Bože, da je baren ovakova knjiga bila napisana pred trejset let, koliko bi nan lagje bilo delat s decun«!
Sejeno san i sada zadovojna aš će knjiga prit va ruki našeg mlajeh odgajateli i učiteli i malo njin odlaginjit sakidajno delo, baren ča se tiče zavičajnosti va vrtićeh i mlajeh razredeh osnovneh škol.
I danaska bimo se igrali
Jena Dragotova pjesma finjuje ovako:
I po toj je pjesme ova knjiga dobila ime »Igri« pa nan sada sledić diši na čakavštinu, magari je pisana stručnen ale pitken književnen zajikon, a igri su početak i kraj čovečjega odrastanja. Otrok se vaje po rojenjen pošne igrat svojemi ručicami, pa dobije roštalca i igraški, skroz materinu igru odraste do vrtića. Onda se igraju teti, va škole to delo toka učitelice i tako skroz igru od otroka pride frkalas, mladićac, študent, čovek, muž, otac, nonić…
Pa opet igra je i neš više od tega.
Vjekoslava je zapisala: – … igra nije tek puka zabava, nego pod tim pojmom valja, dakako, podrazumijevati način mišljenja i strukturiranja svojega unutarnjeg svijeta (svoje Ja) kao i onoga vanjskoga (drugi, priroda, zavičaj, prostor, vrijeme). Igra nije svojstvena samo djetetu, ona je oblik ljudskoga razumijevanja, savladavanja okolnosti, načina osjećanja, i sastavni dio čovjekova cjelokupnog razvoja.
Igra i dijete; Igra i umjetnost; Igra i kultura, se to spada va del odgoja za 21. vek i mora nan bit stalo kakove nan se generacije odgajaju. Posebe je va ten odgoje mladeh važna zavičajna beseda pa je važno da i ova Mala zaviČAjna čitanka pride va prave ruki. O njoj je pul Ronjgi stručno govoril doc.dr.sc. Marinko Lazzarich, dokle je urednica knjigi doc.dr.sc. Jasna Gržinić na malo drugačiji mod prestavila autoricu.
Pia i Lejla
No, prej stručneh besed još neš treba reć.
Dve divojčice, Pia Petričić Ferlin i Lejla Sinanović, danaska su školanki prvega razreda opatijske osnovne školi, i njin je pripala čast da nan pokažu kako su još va vrtiće Ičići pul teti Sandri Tramontana navadile recitirat Dragotove pjesmi. Ma ča recitirat?! One su ih odglumile kako da su na daskah velega rečkega teatra.
Od njihe teti z vrtića doznali smo da je Pia rojena Opatijka i autohtona govornica, a Lejla ni, ale Lejla je s toliko jubavi navadila Dragotove čakavske pjesmi da njoj zaspraven treba čestitat. A kad su va kašnejen programe naše zrele pjesnikinje Vlasta Sušanj Kapićeva i Rajka Jurdana Šepić, ka je bila i moderatorica večeri, govorile Dragotovi stihi, Pia i Lejla su š njimi pod glas recitirale. Se su znale napamet. Divojčice su nas od srca razveselile!
No, ono ča su nan obadve dokazale važneje je od sega.
Pia je pokazala da se na poezije Dragota Gervaisa, se ako i ni pisana za decu, more vadit zavičajnost od najraneje dečje dobi, o čemu i piše Vjekoslava Jurdana va ovoj knjige, a Lejla je pokazala kako saki čovek, pa tako i otrok, more imet dva zavičaja ka jenako voli i štima.
Jedan je onaj va ken se rodi, a drugi onaj va ken najde svoj novi dom. Va ten noven zavičaje dužnost sakega je da prvo poštima zajik i užanci kraja va ki je prišal. Da ne bude ni prišlić ni došlić. A to je storila Lejla i ne znajuć, aš je još premića da bi se to tako razumela. Ale mi stareji smo razumeli! I hvala ti, Lejla!
Plač za Opatijun
Od mića se Drago va opatijsken vrte pul nonine kuće sa svojun dečjun kunpanijun igral teatra. Potle ga j’ živjenje hitalo od nemila do nedraga. On je vavek plakal za svojun Opatijun i kad njoj se j’ vrnul čekal ga je rečki teatar. Ni znal da mu j’ i teatar sujen.
Na sličan mod se igrala i Vjekoslava va škole na Zvonećoj kade njoj je mama bila učitelica.
Ni ona ni onputa još znala da će je put od živjenja stavit va teatar od učitelskega dela. Više je let delala kot profesorica hrvaskega zajika i književnosti va Osnovnoj škole »Rikard Katalinić Jeretov« v Opatije i tu je počel njiji istraživački rad s poezijun, igrami i školani. Bile su to razne igri s besedami, simbolične, ritmičke, poskakujuće, slikovne, govorene, pisane, književne, domaće, Dragotove…
Malu zaviČAjnu čitanku »Igri« tiskali su skupa Sveučilište Jurja Dobrile s Puli i Ustanova »Ivan Matetić Ronjgov« z Viškova. Za nakladnika ju potpišuje Alfio Barbieri, uredila ju je doc.dr.sc. Jasna Gržinić, a drugu recenziju i likovni prilogi storila je doc.dr.sc. Aleksandra Rotar.
Škoda da je tiskano samo dvesto knjig aš bi bilo jako dobro da ju kako priručnik imaju va seh školah i vrtićeh, ne samo va Istre i Primorsko-goranskoj županije, nego i šire.
Istina je, rekal je na početke večeri Darko Čargonja, ravnatelj Ustanovi »Ivan Matetić Ronjgov« da nekako premalo vrednujemo tu našu čakavsku baštinu ku treba jače volet i boje čuvat kako bimo se imeli s čen – ne samo prestavit, nego i štimat – va Evrope.
Se neš za prestavi, za natjecanja, za nagradi, najviše za dušu. Zato su njoj se tako i srca ćapale. Aš Dragotove su pjesmi, reče Vjekoslava »slikovite i djelotvorne, tj. svaka strofa, a ponekad i svaki dvostih, mora sadržavati građu za slikara, jer za mišljenje male djece karakteristična je apsolutna slikovitost. Pjesme koje slikar ne može ilustrirati, potpuno su neprikladne za djecu ovog uzrasta. Onaj koji piše za djecu, mora misliti u slikama.«
Potle ju je delo otpejalo va Pulu. Danas je docentica na Odsjeku za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile i tu je »nastavila svoje istraživanje, bilježenje, ispitivanje, provjeravanje i nizanje primjera« se dokle se ni formirala knjiga »Igri« od skoro 250 stranic.
»Pazit i mazit« zajik
–Zavičajna čitanka Igri nastala je kao plod autoričina dugogodišnjega nastavničkog i znanstvenog rada u školi i na sveučilišnoj razini. Iako je riječ o književnoteorijskoj knjizi, sadržaj čitanke ne iscrpljuje se tek na teorijskom dociranju, već nastoji prodrijeti u konkretnu književnojezičnu stvarnost. Zavičajna se književna riječ nastoji približiti djeci predškolske dobi putem slike, zvuka i pokreta, upućujući na pojedine aspekte rada na njegovanju zavičajnoga idioma.
Priručnik je namijenjen odgojiteljima, učiteljima, stručnjacima i odraslima koji rade s djecom a zaintrigirani su problematikom zavičajne književne riječi, s intencijom da im u tome pomogne i ukaže na pojedine aspekte toga rada, što nije nimalo lak zadatak. (…)
Budući da u hrvatskoj pedagoškoj i lingvističkoj literaturi nedostaju publikacije koje problematiziraju metodičke aspekte rada s djecom predškolske i mlađe školske dobi na njegovanju i interpretiranju zavičajne riječi, priručnik Igri, Vjekoslave Jurdana ispunjava važno bibliografsko mjesto i daje se kao bogati metodički predložak odgojiteljima i stručnjacima koji rade s djecom, ali i kao praktičan udžbenik studentima odgojiteljskih i nastavničkih studija.
Ujedno on je i dobra podloga za buduće istraživačke radove na polju zavičajne književnosti te, kako sama autorica navodi, otvara put novim publikacijama koje će razvijati struku i znanje o konkretnoj problematici, napisal je va svojoj recenzije doc.dr.sc. Marinko Lazzarich s Učitelskega fakulteta v Reke.
A na samen prestavjanju knjigi va Ustanove »Ivana Matetića Ronjgovega« pul Ronjgi gospodin Lazzarich je s puno poštovanja govoril o čakavskemu zajiku kega treba od kad otrok progovori »pazit i mazit« da se razvija i daje. Primjeri kako to treba delat zibrani su z vrtić Matuji, Opatija-Ičići i Lovran, ki kako i Gervais pripadaju Liburnije.
Sestra stroga kritičarka
Na kraje je gospodin Lazzarich knjige poželel sretan put!
Urednica knjigi doc.dr.sc. Jasna Gržinić, se ako je sestra dvojkinja autorice, stroga je kritičarka i ni mogla knjigu previše hvalit, pa je povedala koliko je zapravo njija sestra od mića bila drugačija i va svojen odrastanjen, i va igrah, i va zmišjanjen i zamišjenjen, a se to je bila jena posebna sorta stvaralaštva, ko se brusilo skroz školovanje, studiranje i delo va škole i na fakultete.
Ova je knjiga rezultat sega tega. A glavni njoj je cilj da pomore učitelon i odgajatelon, posebe i studenton da va svojen dele pul dece lagje razvijaju »osjećajnost, govor, komunikaciju, maštu, kreativnost, sklonosti i sposobnosti, kritičnost, odgovornost, moralnost, sigurnost i samopouzdanje… «
Čuda more pomoć ova knjiga, ka j’ složena od osan deli: Riječ kao igra, igra kao riječ; Drago Gervais, pjesnik Istre i Hrvatskog primorja; Simbolička igra i dječja poezija; Dijalektalna poezija unutar hrvatske dječje književnosti; Gervaisova poezija u književnom odgoju i obrazovanju na predškolskoj razini; Poticanje govor/e/noga stvaralaštva djece i Gervaisove čakavske pjesme; Medijska kultura i Gervaisova poezija u radu s djecom i Gervais na pozornici s djetetom.
Va osmen dele knjigi napisani su i primeri kako i ča se more delat s pjesmami Dragota Gervaisa. Dece treba dat najboje pjesmi, ke imaju antologijsku vrednost – naglasila je Vjekoslava Jurdana, a Gervaisove ju imaju, pa ih se more recitirat, slikat, prestavjat kako igrokaz al od njih storit lutkarsku predstavu. Moru ih vadit govorit saki sam i si skupa, a će najboje odredit onaj ki va dušu pozna decu s kun dela i dela sa srcen.
Ova knjiga nudi i metodičke postupke va odgoje dece va vrtićeh i mlajeh razredeh osnovne školi s primeri na pjesmah: Barke faren, Morčić, Oblačić, Petešić, Moja zemja i Pipa. Se su to pjesmi keh deca najviše vole naslišat, govorit, igrat se, risat, prestavjat… A va takoven dele s decun posebno mesto ima dramski odgoj i zavičajna beseda.
