Srećko Cuculić

“Ljubav u doba recesije”: Prošlost i sadašnjost vezana uz Četvorku

Mladen Dorkin

Foto S. Drechsler

Foto S. Drechsler

Roman Srećka Cuculića svojim sadržajem oštro odražava suvremenu društvenu zbilju i svojevrsna je dijagnoza gospodarski i moralno urušenog društva, koja uključuje u sebi i političku sliku vremena, ali i obiteljski život glavnog lika. Žanrovski djelo izmiče strogoj definiciji klasičnog romana. Riječ je o svojevrsnom društvenom romanu s izrazito autobiografskim karakterom 



Nedavno mi se našao u rukama najnoviji roman Srećka Cuculića »Ljubav u doba recesije«, djelo koje sam pročitao u jednome dahu. Tako je poznati i priznati riječki i hrvatski književnik obogatio svoj velik stvaralački opus još jednim romanom neupitne estetske vrijednosti. Djelo je stilski prepoznatljivo svojim tečnim, čitkim i pitkim rečenicama u kojima se i ružnoća života oglašava kao ljepota.


Roman je tematski vezan za Rijeku, a motivom za čuveni autobus Četvorku, poveznicu središta grada s Kozalom – gradskom četvrti poznatoj po impresivno likovno oblikovanom groblju, a danas, nažalost, i po drastično narušenom krajobrazu i ružno stršećim neboderima. Prema iskazu autora saznajemo da je prvotni naslov trebao biti »Četvorka za Kozalu«, što ne bi bilo bez simbolički tamnog prizvuka. Jer groblje, vječno počivalište umrlih, suton je života; a Cuculićev je roman sav u znaku života Grada koji u ritmu svakodnevice živi intenzivno i moćno. Doduše, ima i svojih predaha, ali nikada zamrlog zastoja, i u tom kontekstu novi je naslov u potpunosti višeznačno osmislio temu romana, dao mu temeljnu intonaciju, sugerirao atmosferu, specifičnu scenografiju Četvorke i u njoj prenatrpanog ljudstva od danas do sutra.


Život se oglasio u Cuculićevu romanu izvorno i svježe, istinski neposredno, u punom bogatstvu svoje šarolikosti i složenosti. Riječ je o sadržajno zanimljivoj i dojmljivoj knjizi, u kojoj se prepleću razne razine osjećaja podjednako vezane za prošlost i sadašnjost glavnog lika Starca – koji je u svojim poznim godinama sudbinski vezan za popularnu Četvorku, ali ne kao starkelja koji se klati da ubije vrijeme, već kao umna glava koju krasi zapažanje, spoznavanje i razmišljanje, nepomućeno bogatstvo memorije koja će se spontano raskriliti u susretima s dobro znanim, a nerijetko i manje znanim putnicima Četvorke.


Uspomene koje život znače 




Oživljavaju se tako uspomene, sjećanja i prisjećanja na davne gimnazijske dane, ali i na godine službovanja u nekada moćnim tvrtkama voljenog mu Grada, danas opustošenom i urušenom simbolima balkanske privatizacije, na koju će se Cuculić, Starac, kritički i polemički referirati na mnogim stranicama romana: privatizacija, drastičan gubitak radnih mjesta, rastočeni obiteljski životi, ljudske sudbine u nevoljama života… Iz tih kratkih usputnih i slučajnih susreta u Četvorki, ponekad i na ulazu ili izlazu, ili pak u predahu poslije tržnice u kakvoj kafeteriji, Cuculić majstorski nadareno oblikuje kraće ili duže priče, u kratkim, slikovitim potezima, no najčešće u živim, sočnim, duhovitim dijalozima.


Roman Srećka Cuculića svojim sadržajem oštro odražava suvremenu društvenu zbilju i svojevrsna je dijagnoza gospodarski i moralno urušenog društva, koja uključuje u sebi i političku sliku vremena, ali i obiteljski život glavnog lika. Žanrovski djelo izmiče strogoj definiciji klasičnog romana. Riječ je o svojevrsnom društvenom romanu s izrazito autobiografskim karakterom; i još više od toga – to je roman života, susreta, suptilnih i oštrih zapažanja, finih analiza, roman duha, razmišljanje o životu i svijetu, djelo mudrih izričaja, aforizama.


Uz lik Starca, tu je i lik njegova unuka Rafe, teško bolesnog djeteta bez radosti razigranog djetinjstva, što krasi njegove vršnjake. U kontekstu te činjenice doista impresionira jedna autentična ljudska pažnja i bezgranična ljubav Starca prema Rafi ne bi li ga razveselio, razvedrio, oslobodio ozbiljnosti, neprimjerene dječakovim godinama. No neraskidiva povezanost učinila je svoje: dječak se našao u stanju ovisnosti o Starcu, što nije ostalo bez posljedica u obiteljskom životu. Intimno, Starac se bolno nosio napuklim obiteljskim odnosima, ali razumno i promišljeno nadrastao je tešku situaciju noseći se porodičnim nesuglasjem uspravno i dostojanstveno. Odnos Starac – Rafo temeljni je motiv romana, temeljna potka djela, premda nisu ništa manje značajne i ostale dionice romana svojim bogatim, osebujnim sadržajima.


Slojeviti život Rijeke 


Cuculićev roman plod je iznimnog talenta, ali ništa manje i ogromnog životnog iskustva, velikog znanja i širokog obrazovanja; djelo finih, suptilnih zapažanja, posebno karakterističnih pojedinosti kojima autor podcrtava i jarko osvjetljava ono što je esencija u viđenom i doživljenom. Kako je roman naslovljen »Ljubav u doba recesije«, recimo odmah da je ljubav slabo natopila Cuculićeve sumorne priče. Pod teretom godina i bremenom života, nerijetko i bolesti, mnogi su njegovi prijatelji i znanci iz davnih i pradavnih dana prerano dozreli starci; ljubav je u mnogim životima presahnula, nećemo reći nestala, ali ljubav Starca prema unuku Rafi intenzivno živi bez ostatka, što je djelu dalo jednu toplu melodiju i univerzalnu dimenziju.


U Cuculićevoj doživljajnosti život vezan za dragu mu Četvorku autentična je priča o Rijeci, u kojoj su ljudi otvoreni, bučni, glasni, rasni Primorci, Mediteranci, no u košmaru mnoštva nabijeni, sabijeni, mimo njihove volje sljubljeni. Zna se oglasiti i Balkan kroz grubu psovku, ljutnju, kavgu i prijetnju, ali i to je stvarnost Grada. Kompozicijski djelo je strukturirano od četrdeset što kraćih što dužih poglavlja, u kojima se nepomućeno oslikava slojeviti život žitelja voljene mu Rijeke. Kako je Rijeka temeljna tema romana, naći će svoje mjesto i povijest koja je Rijeci »nemilosrdno mijenjala države«, a promjenom država mijenjale su se vlasti i organski povezano s tim promjenama mijenjala su se imena ulica i trgova. I u tom će kontekstu autor dati mnogo dragocjenih podataka o svome Gradu iz njegove prošlosti i sadašnjosti, uglednim ljudima koji su na ovaj ili onaj način zaslužni za njegov rast i razvoj, kao što je Ljudevit Adamić.


Roman »Ljubav u doba recesije« rodio se iz neodoljive stvaralačke potrebe autora da dade oduška svojoj ljubavi prema Rijeci, putnicima Četvorke, jezikom Cuculića rečeno, malim ljudima, divnim riječkim građanima, koje svakodnevno susreće i promatra, intenzivno doživljava. Rijeka mu je nadahnuće, nada i snaga; tako se rodila knjiga puna sjetnih, tužnih i bolnih priča, ali ne kao negacija života već afirmacija života koji nas uz sve rane i patnje čovjekove ispunja nekim višim smislom postojanja dok bude ljudi, čovjekoljublja i ljubavnih osjećanja. A toga će uvijek biti. Dobra knjiga u kojoj će Riječani uživati, a istodobno o voljenom Gradu puno toga saznati i naučiti.