Foto V. Opsenica
Bilo je bitno fokusirati se na Zagorku kao novinarku i aktivistkinju, odnosno na onaj segment njenog rada koji je i njoj samoj bio najvažniji. Osim toga, biografija u strip formi pruža mogućnost da Zagorku približimo i mlađim generacijama
Jedan od važnih ciljeva Centra za ženske studije koji već gotovo desetljeće organizira Dane Marije Jurić Zagorke – književno-znanstvene susrete koji rasvjetljavaju brojne zapostavljene aspekte njenog života i rada – dekonstruirati je pogrešnu javnu sliku o ovoj iznimnoj ženi. Zagorka je danas u boljoj varijanti u društvu poznata (ako uopće jest) tek kao popularna spisateljica ljubića, a puno češće kao autorica šund literature.
U oba se slučaja zanemaruje njezin novinarski, politički, aktivistički, a posebice feministički rad. Pogrešnu percepciju o toj markantnoj povijesnoj figuri imamo dijelom i zbog njenog spomenika u zagrebačkoj Tkalči, skulpture koja u autorskoj viziji kipara Stjepana Gračana Zagorku prikazuje kao ženu u krinolini, sa šeširom i kišobranom u ruci, iako brojne sačuvane fotografije bilježe Zagorkin otpor prema konvencionalnom ženskom odijevanju – nosila je, naime, hlače, vezala kravatu i pušila je u javnosti. Na nedavno održanim Danima Marije Jurić Zagorke, u njezinom Memorijalnom stanu na Dolcu, mlada likovna umjetnica Lea Kralj Jager izložila je svoje table stripa »Zagorka« kojim je ovu znamenitu ženu prikazala kao feminističku strip superjunakinju što je puno bliže realnoj slici Zagorke od one koja o njoj postoji u medijima i drugim povijesnim izvorima.
– Ideja se rodila u razgovoru s izvršnom direktoricom Centra za studije Radom Borić dok sam još bila studentica na edukativnom programu Centra. Razgovarale smo o Zagorki izlažući ideje o projektima vezanim uz nju i tako smo došle i do stripa o Zagorkinom životu. Ono što nam je tada scenaristički bilo bitno jest da se fokusiramo na Zagorku kao novinarku i aktivistkinju, odnosno na onaj segment njenog rada koji je i njoj samoj bio najvažniji. Također je važno reći da biografija u strip formi pruža mogućnost da Zagorku približimo mlađim generacijama.
Zagorkini dijalozi
Dosad ste napisali prvi i drugi nastavak »Zagorke«, kakva je dinamika izlazaka sljedećih izdanja i kako ste ih koncipirali?
– Prva epizoda se bavi Zagorkinim preuzimanjem redakcije Obzora i aktivističkim radom, dok se pak u drugom nastavku radi o Zagorkinom bijegu iz braka koji joj je bio nametnut. Druga epizoda zapravo nije nastavak »pilotke«, štoviše kronološki se odvija puno prije vremena kad je radila u Obzoru. Razlog za to je jednostavan, pokušavamo zainteresirati mlade ljude za strip pa koristimo ovakve male »teasere« koji se kasnije lako mogu ubacit u konkretnu dužu biografiju. U najgorem slučaju, imat ćemo hrpicu zanimljivih manjih epizoda koje možemo kasnije objaviti kao strip album. Planiramo također prevesti oba nastavka na engleski i staviti ih na internet kako bismo bili pristupačniji lokalnoj i stranoj publici. A što se same dinamike izlazaka sljedećih nastavaka tiče, bojim se da to ovisi o višoj sili, o sredstvima koje ćemo nabaviti.
Kakve su reakcije i komentari na strip?
– Recepcija stripa je jako pozitivna. Za sada jedini komentari koje dobivam su o tome kada ćemo nastaviti s pisanjem/crtanjem daljnjih »poglavlja«.
Je li vaša Zagorka zaista superjunakinja kako to primjećuje Maša Kolanović u predgovoru prvog nastavka?
– Zagorka je definitivno bila superjunakinja u društvenom kontekstu u kojem se bavila novinarstvom i aktivizmom. Ne znam koliko bi ljudi imalo upornosti, snage i elana boriti se protiv tadašnjeg sistema koji je ženu obespravljivao na niz načina. Sigurna sam da bi Zagorka i danas da živi bila superjunakinja, no njena borba i otpor u ono vrijeme daje joj tituli superjunakinje dodatnu dimenziju
Koliko je fikcije u toj dokumentaristici?
– Fikcije, nadam se, ima malo jer se osobno jako trudim paziti na detalje ako se bavim nečim što ima dokumentarističku notu. Ovo se odnosi na pozadine, tip odjeće i slične stvari, sami dijalozi su pak Zagorkini, izvučeni iz njenih tekstova. No, valja spomenuti da oko nekih događaja u Zagorkinom životu postoji po nekoliko njenih tekstova koji opisuju istu situaciju na dovoljno različit način da čovjek nije siguran kako se točno sve događalo. U tom slučaju, kad postavljam kostur za scenarij, pokušavam naći neku središnju temu, stvari koje se poklapaju i staviti ih u kontekst kako je to moglo izgledati. Nadam se da je rezultat dobar.
Ispravljanje nepravde
Što općenito mislite o percepciji Zagorke u javnosti ?
– Mnogi su odrastali čitajući njene knjige i uglavnom poznaju samo njen književni rad. Ne preostaje nam drugo, nego što više pisati o njoj kao novinarki i aktivistkinji, odnosno predstaviti je u ulozi u kojoj je ona sama najviše željela biti. Na taj način ispravljamo nepravdu koje je društvo sustavno činilo i čini tretirajući je kao povijesnu osobu tek jednodimenzionalno.
Je li vam strip jedina platforma za aktivistički rad?
– Ja sam vam zapravo nehotični aktivist. Nekako sam više slučajno upala u tu kategoriju jer pišem o queer i feminističkim temama, a katkad kreiram i likove koji su queer i žene. Svako malo dobijem tu etiketu, koja je, po meni, malo pretenciozna u mom slučaju jer ne radim ni upola onoliko koliko bi prava aktivistkinja trebala. Isticati moj aktivizam je uvredljivo za ljude koji su pravi aktivisti, za one koji rade na promjeni sustava i edukaciji. Bit ću ponosno aktivistkinja kad napravim nešto vrijedno tog naziva.
Pisali ste seriju tekstova o ženama u stripu?
– To je bilo prije nekoliko godina, počelo je kao blog i izraslo u kolumnu na portalu Vox Feminae. Prvi tekstovi su bili koncipirani kao biografije i uopće predstavljanje autorica za koje smatram da su izrazito važne te da bi trebalo proučiti njihov opus. Kasnije je plan bio prijeći na feminističke teme i na probleme pozicije žena kao autorica i likova u stripu. Nadam se da ćemo se jednog dana vratiti tom ciklusu. Osim toga, pisala sam i o nekim drugim fantastičnim ženama kao što su bile Sophie Scholl i Rozsika Parker.
Bavite se raznim granama likovnosti, no je li strip vaš »core« medij i kako ste se njime inficirali?
– Strip je definitivno moj »core« medij. Bavim se njime od kad znam za sebe i nadam se da neću nikad prestati. Jednostavno me uvijek privlačio, ne mogu objasniti točno zašto. To vam je kao ljubav, volite neku osobu, ali zašto se to točno događa i zašto baš nju, nije potpuno jasno.
Kritičari u vašem rukopisu iščitavaju utjecaje velikih stripaša poput Marjane Satrapi i Arta Spiegelmana čiji su stripovi zaživjeli i na plantu. Biste li voljeli i vi svoju Zagorku pretočiti u animirani fim?
– Naravno da bih voljela napraviti animirani film o njoj, štoviše u planu nam je nekakav animirani short koji bi bio edukativne prirode, ali to je još u povojima.
