Sedamdeset godina kasnije

Koliko su se ostvarila Orwellova predviđanja iz ‘1984.’? ‘Uronili smo u njegove najgore noćne more’

Sanda Milinković

FOTO/Barcelona, 1984, Wikimedia Commons

FOTO/Barcelona, 1984, Wikimedia Commons

Orwellov roman je objavljen 1949. godine, a prikazuje mračnu budućnost gdje tehnologija postoji samo kao alat kojom elita kontrolira društvo. Iako je ovo kultno književno djelo distopijska fikcija, neke od predviđenih inovacija su zaživjele sedamdeset godina nakon objavljivanja romana.



‘1984’ je znanstvenofantastični roman britanskog književnika Georga Orwella, odnosno Erica Arthura Blaira.


Radnja je smještena u 1984. godini, a opisuje totalitarno društvo u budućnosti, gdje oligarhijski vlastodršci koriste suvremenu tehnologiju, ali i psihologiju, da bi narod držali „pod kontrolom“.


Glavni protagonist je službenik u Ministarstvu istine, Winston Smith, koji je zadužen za propagandu ovog režima.




S vremenom, Smith postaje razočaran vlastitim životom i pokušava izvesti pobunu.


Orwellov roman je objavljen 1949. godine, a prikazuje mračnu budućnost gdje tehnologija postoji samo kao alat kojom elita kontrolira društvo.


Iako je ovo kultno književno djelo distopijska fikcija, neke od predviđenih inovacija su zaživjele sedamdeset godina nakon objavljivanja romana.


O snazi i popularnosti romana dovoljno govori činjenica da će isti ući u javno vlasništvo (javno dobro koje ne podliježe Zakonu o autorskim pravima niti Zakonu o vlasništvu) u EU-u i Rusiji 2020., a u SAD-u 2044. iako je već u javnom vlasništvu u Kanadi, Južnoafričkoj Republici, Argentini, Australiji i Omanu.


Zanimljivo je stoga popratiti koliko su se Orwellova predviđanja ostvarila sedamdeset godina kasnije.


Veliki brat te gleda


„Veliki brat“ se pojavljuje na posterima u obliku (izmišljenog) čovjeka u četrdesetim godinama koji predstavlja diktatora, odnosno vođu totalitarnog režima i stranke INGSOC (“engleski socijalizam”) u fiktivnoj Oceaniji. Njegovi se posteri nalaze diljem gradova i služe kao upozorenje potencijalnim kršiteljima zakona.


FOTO/Wikimedia Commons


FOTO/Wikimedia Commons



“Na svakom odmorištu, preko puta vrata za lift, sa zida je gledalo ogromno lice na plakatu. Slika je bila jedna od onih koje su tako osmišljene da oči na njoj prate posmatrača iz svakog ugla. Ispod lica stajao je natpis ‘veliki brat te promatra”, dio je Orwellovog opisa.


FOTO/Wikimedia Commons


FOTO/Wikimedia Commons



MSN prenosi da i moderni političari koriste jednaku taktiku. Za primjer navode vođu Sjeverne Koreje, Kim Jong-Una koji je 2018. lansirao novu vrstu propagandnih plakata s njegovim likom, s kojih ljudima poručuje da „naporno rade i učine ga ponosnim“.


U Venezueli, posteri su prikazivali oči Huga Cháveza koji promatraju prolaznike. Rečeno je da oči simboliziraju „očev pogled“ i korištene su kao simbol vlade za propagiranje vjernosti.


„Stranka ti kaže da odbaciš dokaze vlastitih očiju i ušiju. To je njihova krajnja, esencijalna zapovijed“, napisao je Orwell u „1984“.


FOTO/Guarenas, Wikimedia Commons


FOTO/Guarenas, Wikimedia Commons



Pored očite politike, ne treba zanemariti niti popularne emisije poput doslovce “Big Brothera” gdje su natjecatelji smješteni u kućama koje dvadeset i četiri sata dnevno nadziru kamere. Njihove dogodovštine mogu se kasnije gledati preko snimki, a postoje i televizijski kanali koji su kretanje stanara prenosili u realnom vremenu.


Versifikator i glazba današnjice


Versifikator je alat koji automatski proizvodi glazbu i literarne radove u skladu sa stranačkim idejama, bez pomoći čovjeka. U srži, to je sadržaj stvoren od strane umjetne inteligencije.


„Glazba je progonila London prošlih tjedana. Bila je to jedna od bezbroj sličnih pjesama objavljenih za dobrobit prola od strane glazbenog odjela Ministarstva istine“, pisao je Orwell.


MSN navodi da su tijekom protekle tri godine, u svijetu glazbe i literature, predstavljena upravo takva djela. Primjerice, 2018. godine je objavljen prvi album produciran umjetnom inteligencijom. Baš je o tome pisao i Orwell, navodeći da je glazbena propaganda Oceanije „skladana bez ljudske pomoći na instrumentu poznatom kao ‘Versifikator’“.


FOTO/Wikimedia Commons


FOTO/Wikimedia Commons



Glavni vokal legendarne grupe Queen, pokojni Freddie Mercury, osamdesetih je godina izjavio: “Doći će vrijeme kada će tehnologija toliko napredovati da ćemo se više oslanjati na nju prilikom skladanja, nego na talent. Glazba će tada izgubiti svoju dušu”. U tom intervjuu iz 1982. godine, i Mercury je bio na dobrom putu prognoze za današnju glazbu.


Suvremeni album nosi naziv ‘Hello World‘ i prvi je kompletan glazbeni album skladan korištenjem umjetne inteligencije. Projekt je objavio SKYGGE čiji je cilj bio “prikazati da umjetna inteligencija može biti korištena za stvaranje nove, očaravajuće glazbe, omogućujući svježi glazbeni materijal”, prenosio je tada portal Hypebot. 


Autor Ross Goodwin je u ožujku 2017. godine, postavio laptop u auto na dionici od New Yorka do New Orleansa. Na laptopu je program koristio kameru, GPS, mikrofon i sat priključen na auto za snimanje informacija. Iste su se kasnije obradile i prevele u novelu prema vlastitim uvjetima umjetne inteligencije.


Plutajuća utvrda


Roman se fokusira na svijet gdje je rat neprekidan, a vodi se u dalekim zemljama protiv misterioznih neprijatelja. Orwell opisuje veliku vojnu bazu koju naziva „plutajućom utvrdom“ koja „čuva strateška mjesta“.


Iako ovome opisu najbliže odgovaraju današnji nosači aviona, još nismo stigli do kompletnih utvrda. Iako, Orwell spominje i „pokretne ratne brodove koji su utrli put plutajućoj utvrdi koju je gotovo nemoguće potopiti“.


FOTO/AI Hong Kong/Wikimedia Commons


FOTO/AI Hong Kong/Wikimedia Commons



Opisu definitivno odgovaraju umjetni otoci u oceanima. Još od 2015. godine, Kina stvara brojne umjetne otoke u Južnom kineskom moru, o čemu je tada izvještavao i Financial Times. Prije dvije godine, Telegram je pisao da ih je imala sedam. Britanski Telegraph je izvještavao o snimkama spomenutih otoka, kada su iste procurile na nacionalnu televiziju, a „mogli su se vidjeti vojnici koji patroliraju otokom“. DW je izvještavao o danskoj ideji gradnje „Silikonske doline“ na devet umjetnih otoka, što bi se trebalo izrealizirati do 2040. godine.


Speakwrite ili današnje svakodnevne aplikacije


Winston Smith, protagonist romana, radi u arhivi Ministarstva Istine, a njegov je posao „mijenjati povijest tako da odgovara načelima partije“ odnosno stranke INGSOC. Koristio je tzv. „speakwrite“, napravu koja pretvara govor u tekst.


Danas postoje brojne aplikacije koje omogućuju upravo to. Kao što je Orwell predvidio, aplikacije su korisne i tražene. Android mobiteli imaju „Live Transcribe“ mogućnost koja je primjerice dizajnirana za gluhe osobe, a može mijenjati 70 jezika iz govora u pismo u realnom vremenu, o čemu smo pisali u veljači.


Veliki televizijski ekrani


Televizijski ekrani ili „telescreens“ u distopijskoj Oceaniji mogu vidjeti sve kutke vašeg doma. Smješteni su u kućama i javnim površinama, a koriste se za slanje poruka partije i praćenje aktivnosti civila.


FOTO/Flickr


FOTO/Flickr



Ekrani mogu identificirati ljude, opaziti promjenu njihova izraza lica, ali i detektirati kada im se ubrza rad srca ili disanje. U današnje vrijeme, tehnologija za prepoznavanje lica sve više napreduje.


Business Insider prenosi da je u Kini više od pola milijuna pripadnika etničke skupine Ujgur, praćeno kamerama za prepoznavanje lica. Start-up kompanije su počele izrađivati algoritme za kinesku vladu koja prati pripadnike spomenute manjine, a iako se takve kamere mogu pokazati korisnicima, kritičari upozoravaju da moraju postojati zakonske regulative za kontrolu istih. 


Prošlog mjeseca ove godine, jedan je službenik u Walesu tužio policiju nakon što je otkrio da je njegovu fotografiju snimila kamera za prepoznavanje lica dok je ručao. O tome je pisao i britanski Guardian, navodeći da kamere u gomili ljudi prepoznaju osobe na tzv. “watch listama” koje uključuju osumnjičenike, nestale osobe i osobe od posebnog interesa.


“Kamere skeniraju lica u velikim skupinama ljudi, na ulicama, u trgovačkim centrima, na utakmicama i glazbenim koncertima te festivalima”, prenosio je Guardian.


Od Velikog brata do lijepljenja kamera selotejpom


Orwellov je roman nemali broj puta opisan kao remek – djelo. Važno djelo koje prije sedamdeset godina upozorilo na mnoge stvari s kojima se danas susrećemo i pozdravljamo ih kao normalne i suvremene. Reality emisija “Big Brother” u Hrvatskoj se emitirala od 2004. godine, a bilježila je ogromnu gledanost, iako spada pod emisije koje prema komentarima na portalima “nitko ne gleda”. 


Ne možemo poreći da su Amerikanci pioniri ovakvih serija, koje na njihovim televizijskim kanalima možemo gledati svakodnevno. Od “Keeping Up With The Kardashians” koja je ovu obitelj plasirala na ljestvicu “utjecajnih” i bogatih ljudi, do različitih live-verzija “Kućanica” i “Mladoženja” gdje javnost na iglama čeka kome će “zgodni neženja pokloniti ružu”. Ta je emisija zaživjela i kod nas, a pratila je dobro utabanu gledateljsku stazu koju je za promet otvorio sam “Big Brother”, “Farma” ili ona “Ljubav je na selu”. 



Slike političara gledamo svakodnevno u različitim medijima i društvenim mrežama, pa zbog suvremene tehnologije više nema potrebe da se kao u Oceaniji, lijepe njihovi posteri. Osim možda u vrijeme izbornih kampanja, kada nas gledaju s autobusnih stanica i obećavaju bolje sutra. 



Luka Pejić je za popularno-znanstveni časopis Essehist 2009. godine napisao: “Nažalost, Orwellove su zamisli danas pretvorene u igrariju, prividno bezazlenu, ali neizmjerno zaglupljujuću i opasnu. Velikog brata sami smo stvorili, imajući pritom osjećaj da ako nas on ne gleda, mi kao da i ne postojimo. ’Biti primjećen’’ važnije je od ‘’biti onaj koji zna istinu’’ u masovnom cirkusu vojaerizma.” (kompletna recenzija autora dostupna je na portalu hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa “Hrčak”).



Glede sustava za prepoznavanje lica i narušavanje intime društva, ne treba se posebno pisati. Od modernih kamera i alarma koje pokreće umjetna inteligencija do skandala američke Agencije (NSA) koje je pratila svaki razgovor građana, stigli smo do svađe oko toga trebamo li lijepiti kamere na laptopima selotejpom poput Zuckerberga.


Zanimljivo je i da je te 2013. godine, kada je “buknuo NSA skandal”, Orwellov roman zabilježio porast prodaje, pa su se morala tiskati dodatna izdanja.


Možda nismo svjesni koliko nas na neki način kontroliraju ili prate, a možda i jesmo, samo smo odlučili tu činjenicu pripisati ili teorijama zavjere ili sasvim normalnom, običnom ponedjeljku. Možda se samo držimo onih Orwellovih, “neznanje je moć”, a “sloboda ropstvo”.