Knjiga Matka Botića

Igranje proze pisanje kazališta: Nijedna dramatizacija hrvatskog romana nije lišena politike

Maja Hrgović

Botićeva knjiga pokazuje da je kazalište sasvim drukčije vrednovalo hrvatsku prozu nego što je to činila povijest književnosti, pokazavši da kazalište ima svoj posebni kriterij za odabir proze



ZAGREB » »Petar Pan, dobri duh hrvatske teatrologije, mladić koji hrabro iznosi svoje stavove bez straha da će se zamjeriti svojim profesorima o kojima mu ovisi diploma i iza kojeg ne stoje nikakvi kazališni moćnici«.


Ovako je Bojan Munjin opisao riječkog teatrologa Matka Botića na preksinoćnjem predstavljanju njegove knjige u kafiću »U dvorištu«. »Igranje proze, pisanje kazališta« svježi je naslov Hrvatskog centra ITI, posvećen dramatizacijama domaćih proznih naslova, a osim Bojana Munjina, riječi hvale nije štedila ni Mani Gotovac koja se iz publike priključila raspravi o Botiću i njegovom doprinosu teatrologiji. Rekla je da je to jedan od najtalentiranijih mladih ljudi kojega preporučuje gdje stigne, ali nitko je previše ne sluša.


Generacijski pristup


Uz autora, knjigu su okupljenima predstavili Boris Senker i Željka Turčinović. Senker je pojasnio po čemu ova knjiga može zainteresirati publiku.




   – Darko Gašaparović i ja pratili smo Matka dok je radio na ovoj knjizi za koju sam ja kasnije napisao i kratak predgovor koji je, ako uzmemo u obzir sve vrline ove knjige, mogao biti i puno duži. Ovo je knjiga posebno zanimljiva po tome što Matko u teorijskom dijelu govori o dramatizaciji hrvatskih romana za hrvatska kazališta. I kroz to pokazuje kako je kazalište sasvim drugačije vrednovalo hrvatsku prozu nego što je to činila povijest književnosti, dakle dokazala je Botićeva knjiga da kazalište ima svoj posebni kriterij za odabir proze.


   Knjiga je, uz to što prati sve ključne događaje za teatrologiju od početka stoljeća do danas, vrijedna i po tome što donosi sustavan popis drama nastalih po romanima hrvatskih književnika – rekao je Senker, istaknuvši da su za njegovu generaciju bile najvažnije dramatizacije romana »Kiklop«, »Mirisi, zlato i tamjan« i »Vježbanje života«.


   Urednica knjige Željka Turčinović pohvalila se da je ova Botićeva knjiga 55. po redu u njihovoj za teatrološke teme specijaliziranoj biblioteci »Mansioni«, te da je Botić njihov najmlađi autor. Potom je ispričala kako se odlučila objaviti ovu knjigu. Matko je napisao doktorat na temu dramatizacija hrvatskih romana i dao ga njoj na čitanje.


Uplitanje politike


– Rukopis sam krenula čitati na brzinu, ali me ubrzo toliko zainteresirao da sam usporila i počela čitati polako, onako kako treba, sa znatiželjom i uživanjem. Na drugoj trećini sam već odlučila da ću ga svakako objaviti. Prije svega, tu sam vidjela generacijski pristup kazalištu, pisan pitkim, čitljivim stilom. Matko je u ovu knjigu unio i svoje iskustvo dramaturga i kazališnog kritičara, što je itekako obogatilo tekst.


   Meni je posebno intrigantan zadnji dio knjige u kojem autor donosi svoje intervjue s redateljima u kojima oni govore o svojim iskustvima dramatizacija književnih djela. Zanimljivo je vidjeti kako je to svaki redatelj radio na neki svoj način, potpunuo drugačiji od drugih – rekla je Turčinović.


   Sam autor priznao je da su ga, dok je planirao doktorat, uvijek plašile one »mikro-teme«, kao na primjer uloga zareza u rečenici. Htio je pisati o nečemu što bi bilo zanimljivo i širem čitateljstvu, da se to kasnije može i objaviti. Tema dramatizacija romana učinila mu se upravo takvom zanimljivom temom koja u sebe može usisati široki spektar podtema. U njegovom istraživanju posebno ga je, primjerice, zaintrigiralo kako su neki istaknuti modernisti dramatizirali neke vrlo tradicionalne pisce, kao na primjer Dežman Šenou.


   – Ali ono što mi se u tom mom istraživanju pokazalo posebno znakovito, bilo je to da nitko nikada nije dramatizirao neki roman, a da u to nisu bile upletene i neke političke računice. To uplitanje politike u dramatizacije romana bilo mi je itekako zanimljivo u istraživanju. Politike u svemu tome možda nema jedino kad se danas dramatizira neko lakše, zabavno štivo poput Baretićevog »Osmog povjerenika« – rekao je Botić.