RIJEKA Vatroslav Cihlar, mlađi brat poznatijeg Milutina Cihlara Nehajeva, relativno je nepoznata književno-povijesna činjenica, no ne zato što njegovo divergentno djelo to ne bi zaslužilo, već zato što ga je nemirna priroda, uvijek neki život u poluilegali, stavila na marginu interesa.

Tisuću stranica o Harteri

Knjiga je nazvana jednostavno »Vatroslav Cihlar«, objavio ju je riječki ogranak Društva hrvatskih književnika, a jučer je predstavljena javnosti na brodu »Arca Fiumana«. 

Ni Igor Žic nije mogao početi priču o Vatroslavu Cihlaru bez poznatijeg mu brata Milutina, koji je bio značajna osoba u književnosm životu ovih prostora sve do svoje smrti. Naime dotad je bio i predsjednikom Društva hrvatskih književnika. No Vatroslav je, kaže Žic, napisao možda i više od poznatijeg brata, samo njegovo je djelo toliko raspršeno da ga je iznimno teško uopće i sakupiti.

Žic se ponajviše korisitio izvorom iz Državnog arhiva u Rijeci, ostavštivom u sedam kutija. 

  Koliko je njegovo djelo neuhvatljivo govori i podatak da je napisao 1.000 stranica o riječkoj Tvornici papira, za što je primao i honorar više godina, no te knjige jednostavno nema. Predana je Tvornici, a što je bilo kasnije s njom, ne zna se. 

 Dostupno uPDF formatu

Ne pomaže sastavljanju mozaika Vatroslavova života ni činjenica da je živio i u Italiji, Austriji, Njemačkoj, da je pisao i prevodio s više jezika te objavljivao u 20-ak periodičkih europskih publikacija. A da je bio zanimljiv lik govori i činjenica da je jedan od osnivača SKOJ-a, da se družio s Thomasom Mannom, da je bio vlasnik »Plamena«, časopisa koji su uređivali August Cesarec i Miroslav Krleža.

Što se tiče Rijeke, tu je iznimno važan u segmentu povijesti pomorstva, a koncipirao je i Kazališni muzej, koji se nikad nije otvorio. Sve su to razlozi za revalorizaciju njegova djela, no Žic navodi i jedan privatni razlog za pisanje ove knjige. 

  – Uvijek je bio protiv nečeg, često u bijegu, živio je najčešće od honorara, bez stalnog zaposlenja, a njegovo je djelo puno važnije od pripisanih mu zasluga. No ja sam imao i jedan privatni razlog za pisanje ove knjige. On je, naime, bio dobar prijatelj moga oca – istaknuo je Žic, napomenuvši da je knjiga namijenjena primarno knjižnicama na riječkom i primorskom području te da je otisnuta u malo primjeraka, ali da je u pdf-formatu već poslana na stotinjak adresa. 

  Suurednica knjige, uz Davora Velnića, Silvija Benković Peratova, istaknula je da se knjiga u pdf-u može skinuti s mrežnih sranica Ogranka, a ujedno je najavila i skori izlazak slikovnice Ljubice Kolarić Dumić, za koju je ilustracije napravio Vojo Radoičić.