RIJEKA » Nije vijest da je neki hrvatski pjesnik dobio nagradu za pjesništvo, vijest je da ta nagrada iznosi 25.000 eura. Da je hrvatsko pjesništvo cijenjeno izvan granica svog jezika, poznato je svakome tko iole prati suvremenu pjesničku produkciju, no nagrada koju je pjesnikinja Dorta Jagić dobila u Poljskoj nadmašuje sve dosadašnje nagrade kojim se okitilo hrvatsko pjesništvo. Ako nikako, a ono sigurno iznosom.

   Radi se o uglednoj pjesničkoj nagradi The European Poet of Freedom, koju poljski grad Gdanjsk dodjeljuje bijenalno, promovirajući pjesništvo kao prostor slobode. Nagrada je utemeljena 2008. godine, a Jagić je, dakako, prva hrvatska laureatkinja. Dojmovi po povratku u Hrvatsku tek se sliježu.

   – Talog se dojmova polako slegnuo kao zlatni listići u poljskoj votki, ali ostala mi je neka blaga nevjerica lebdjeti nad glavom. Ja kao europska pjesnikinja slobode sad sam preko noći i financijski slobodna. No i ta će nevjerica proći kad novac uskoro sjedne na račun i kad krenem na turneju s knjigom i svojom prevoditeljicom po gradovima Poljske – kaže Jagić.

Vrisak sreće

No osim financijskog čuda kaže i da je doživjela veliku čast, kao i veliki festival. Četiri dana festivala svi su kandidati uživali pomnu pažnju brojne publike, svima su prevedene knjige na poljski i doživjeli su promociju u raznim poljskim medijima. Sama dodjela nagrade, kaže Jagić, upriličena je iznenađujuće glamurozno.

  – Bilo je to u stilu eurovizijskog spektakla na sceni velikog kazališta, sa zborom koji je interpretirao naše pjesme, a sve je izravno prenosila i televizija. Kako u meni nema nijednog gena za flegmu, čuvši svoje ime nekontrolirano sam iz svega glasa kliknula od sreće i na sceni izmucala nešto o zahvalnosti i slobodi, već trenutak poslije u sebi zažalivši što nisam pripremila dostojan govor. No sad mi je čak nekako drago da sam bila pomalo nespretna, jer se moglo vidjeti da ni mi kandidirani nismo znali do samoga kraja čiji je pjesnički tekst u milosti žirija – kaže Jagić, dodavši da joj je ova nagrada draga i zato što ju je prije dvije godine dobio jedan od najdražih joj živućih pjesnika, Durs Grünbein.

Naše nenavikle oči

No ne može se zanemariti iznos nagrade. Dvadeset pet hiljada eura velik je novac, pogotovo u kontekstu nagrade za poeziju, koja je na marginama i književnog života, ne samo života.

   – Primjetila sam da je svima silno zanimljiv iznos nagrade, jer je zaista bizarno velik za naše nenavikle oči i uši, ali takve bi nagrade za pjesništvo trebale biti češće i normalnije da je ovo neki normalan svijet. Ova se novčana nagrada ruga navodnoj »beskorisnosti« pjesnika, i odavna otrcanoj paradigmi nadahnutog prosjaka koji po opisu posla mora biti maneken siromaštva kako bi bio dovoljno gorak i genijalan – kaže Jagić.

   Sreća je i što su revni Poljaci već platili porez, pa Dorti Jagić doista ostaje sva svota. Možda nije pristojno, ali ipak smo pitali: na što će potrošiti novac?

   – Nemam pojma, možda ga zadržim netaknutog na deviznom računu kao dragu uspomenu na Gdanjsk. Šalim se, vjerojatno ću ga iskoristiti samo za dvogodišnji predah od naporne egzistencijalne borbe slobodnoga umjetnika. Ili ipak nešto maštovitije, recimo u napadu slobode zbrišem preko noći na Havaje s orhidejom u kosi, i s kartom u jednom smjeru – zaključuje Jagić.