ZAGREB » Predstavljenje romana Slavenke Drakulić »Dora i Minotaur: Moj život s Picassom« u izdanju Frakture i prikazivanje dokumentarnog filma »Dora Maar« Željka Senečića u dupkom ispunjenom Kinu Europa u srijedu navečer bili su uvod u festival francuske kulture u Hrvatskoj »Rendez-vous!« koji službeno počinje 5. svibnja otvaranjem izložbe velikog francuskog kipara Augusta Rodina u Umjetničkom paviljonu. Festival »Rendez-vous!« tijekom sljedećih pet mjeseci u 22 hrvatska grada donijet će oko 150 događaja iz raznih sfera francuske umjetnosti, kulture, obrazovanja znanosti i umijeća življenja. 

   – Voljela bih kada bi se uz svaku promociju mog romana prikazivao i Senečićev film. Naši su pristupi ovoj avangardnoj umjetnici i intrigantnoj ženi različiti, moj je fikcijski, njegov je dokumentaristički, i ta kompementarnost daje cjelovitiju sliku o njoj – kazala je poznata spisateljica i publicistica čija su djela prevedena na više od dvadeset svjetskih jezika. 

Roman nije biografija

– Nakon što sam svoje slike bacio u Savu, sada ću »Doru Maar« baciti u Seinu, ironizirao je svoju apsurdnu situaciju proslavljeni filmaš i scenograf kojega je struka nagradila »Zlatnim

Oktavijanom« za životno djelo na netom završenim Danima hrvatskoga filma. 

   Moderator razgovora, direktor Frakture Seid Serdarević, apelirao je na HRT, HAVC i druge ustanove da pomognu u rasplitanju ove zavrzlame oko autorskih prava ne bi li se omogućio susret tog vrijednog dokumentarca s publikom, no Senečić je uzvratio da ne gaji nadu u pozitivan ishod ovog problema. 

   A upravo je Senečićev film o Dori Maar potaknuo Slavenku Drakulić da napiše roman o slavnoj fotografkinji nadrealizma, prodre kroz masku žene koja se nikada nije smiješila i da rasvijetli njezinu mračnu i tajanstvenu stranu što je izazov za svakog pisca. 

   – Ova se knjiga ne smije čitati kao biografija, moj roman nema veze s povijesnom Dorom Maar, već sa njezinom osobnošću, napomenula je Drakulić koja je istražujući život Dore Maar htjela razumjeti njezinu nesigurnost, odnosno razlog odustajanja od umjetničke karijere. 

Dorina bilježnica

– Nisam htjela osuditi ni nju ni Picassa, već ih samo pokušati shvatiti i prikazati. Lako je osuditi Picassa zbog njegove okrutnosti prema ženama, no i on je žrtva stvaralačke energije koja se ne može zaustaviti, objasnila je spisateljica koju je posebno intrigirao odnos dvoje umjetnika. 

  

Ministar kulture Berislav Šipuš naglasio je da ova dva umjetnička djela povezuju francusku i hrvatsku kulturu baš kao i francuska umjetnica hrvatskoga porijekla Theodora Markovich. 

   – Drakulić svojim djelima ostvaruje susrete Hrvatske s inozemstvom, a svojim angažmanom ne prestaje obogaćivati domaću i svjetsku kulturu, kazao je Šipuš. Govoreći o temi romana i o burnoj vezi Dore i Picassa, francuska veleposlanica u Hrvatskoj Michele Boccoz podsjetila je na izložbu »Dora Maar i Picasso – dodir pogledima«, održanu u Galeriji Klovićevi dvori 2004. godine koju je priredila nedavno preminula ravnateljica te galerije i velika poznavateljica francuske kulture Marina Viculin. 

   Polazište najnovijega romana Slavenka Drakulić, osim brojnih biografija i Senečićevog dokumentarca, bila je bilježnica Dore Maar pronađena u njezinom stanu nakon njezin smrti 1997. godine. U toj je bilježnici pisala na hrvatskom jeziku, sklonivši se u očev jezik, jezik emocija nakon psihičkog sloma i Picassova odbacivanja nakon devetogodišnje veze. Bilježnica je u vlasništvu Riječanina koji ju je autorici dao na uvid, ali je želio ostati anoniman. 

   Dora Maar je nakon veze s Picassom četrdesetak godina živjela u potpunoj osami okrenuta bogu i sjećanju na Picassa. Iako je živjela veoma skromno, na rubu siromaštva, nije prodala ni jedan od brojnih Picassovih portreta kojima je bila okružena do smrti.