Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 1
Sutra: 23° 23° 1
20. travnja 2019.
Darko Milošić i Ivan Sršen

foto Deseta obljetnica male izdavačke kuće Sandorf koja se uspješno opire rezignaciji

Darko Milošić i Ivan Sršen u kreativnom kaosu Sandorfa / Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Darko Milošić i Ivan Sršen u kreativnom kaosu Sandorfa / Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 13. kolovoz 2018. u 19:58 2018-08-13T19:58:48+02:00

S urednikom Darkom Milošićem i Ivanom Sršenom, 39-godišnjim osnivačem, vlasnikom i urednikom Sandorfa, razgovaramo u povodu ovogodišnje desete obljetnice Sandorfa. »Napravit ćemo tulum, i voljeli bismo pozvati Patty Smith, samo trebamo smisliti kako«, kažu. U nevelikoj smo mansardi u zapadnom dijelu Zagreba gdje je Ivan započeo svoju izdavačku odiseju, stančiću u koji se Sandorf upravo vratio; knjige, papiri, koncepti, sve što prati izdavački rad, uokolo su u samo urednicima preglednom kreativnom kaosu

Sloboda. U tome je tajna – kroatist i prevoditelj Darko Milošić 23 godine proveo je kao gimnazijski profesor hrvatskoga jezika u Zaboku, a onda se, 2014. godine, posredstvom svojih zapaženih eseja »Gospon profesor« povezao s Ivanom Sršenom, i kao urednik pridružio njegovoj izdavačkoj kući Sandorf u Zagrebu.
»Kada sam poznaniku, sveučilišnom profesoru povezanom s nakladništvom, priopćio odluku da sigurnu državnu službu kanim zamijeniti objavljivanjem knjiga, sumnjičavo je otpovrnuo: 'Izdavaštvo je u Hrvatskoj mrtvo'. A od tada objavili smo više od sto sjajnih knjiga, normalno živim, a postoji i perspektiva. Ta defetistička furka i spika... Mi se tome jednostavno ne damo, cijeli se život opiremo. Da sam slušao slične jadikovke, i danas bih sjedio za katedrom – ništa protiv katedre, da se razumijemo – ili, u gorim varijantama, za šankom, i proklinjao ovu groznu situaciju u kojoj da se ništa baš ne može. Ali Sandorf je bjelodani dokaz da se i ovdje mogu raditi dobre stvari!« govori Milošić u razgovoru za naš list.

Sandorf

S njim i Ivanom Sršenom, 39-godišnjim osnivačem, vlasnikom i urednikom, razgovaramo u povodu ovogodišnje desete obljetnice Sandorfa. »Napravit ćemo tulum, i voljeli bismo pozvati Patty Smith, samo trebamo smisliti kako«, kažu. U nevelikoj smo mansardi u zapadnom dijelu Zagreba gdje je Ivan započeo svoju izdavačku odiseju, stančiću u koji se Sandorf upravo vratio; knjige, papiri, koncepti, sve što prati izdavački rad, uokolo su u samo urednicima preglednom kreativnom kaosu. Pustite li na volju čitalačkom sentimentu, mogao bi vas taj prostor podsjetiti na onu romantičnu »Mansardu« Danila Kiša, ili kakav umjetnički stančić u dekadentnim artističkim središtima Zapada; donedavno pak, Sandorf je operirao u iznajmljenom stančiću u zagrebačkom Vrapču, koji je, potpunom anarhičnom opuštenošću, podsjećao na kakav njujorški bitnički ćumez s prijelaza pedesetih u šezdesete prošlog stoljeća... No nije to ni Kiševa mansarda, ni pariško artističko gnijezdo, ni njujorško susretište buntovnika – Sandorf je, naprosto, zagrebačka gajba u kojoj sedmero sjajnih intelektualaca stvara izvanredne knjige.

Sedmero u timu

Biografija Gabriela Garcije Marqueza; niz prijevoda Roberta Gravesa, Nicosa Kazantsakisa, Petera Sloterdijka, Gillesa Deleuzea, među kojima i »Kapitalizam i shizofrenija« Deleuzea i Felixa Guattarija u dva toma; »Povijest Češke« skupine povjesničara; »Povijest lezbijskog života i kulture« skupine autora; biografija Hanne Arendt; »Povijest suvremene Rusije»; »Arheološki rječnik»; »Kratka povijest Indije« Andrewa Robinsona; biografija Jean-Luca Godarda; »Svjetska povijest stripa od 1968.« Dana Mazura i Alexandera Dannera; biografija Henryja Millera iz pera Roberta Fergusona; »Povijest habsburškog carstva« Pietera M. Judsona; »Ludilo u civilizaciji« Andrewa Sculla; bogata biblioteka suvremenih hrvatskih pisaca i publicista, od Perišića i Karakaša preko Damira Pilića i Olje Savičević Ivančević do Telećana, Pogačara i Đorđa Matića; publicistika i strip o izbjegličkoj krizi...

Sandorf

Ovo je samo dio knjiga koje je objavio taj mali izdavački pogon u kojemu tek u posljednje četiri godine radi šestero ljudi, a sedma im se suradnica pridružila tek nedavno: Ivan Sršen, Darko Milošić i Ivan Vidak su urednici, Ana Tot izvršna urednica, Nikša Eršek dizajner i Lana Purger Hadžić voditeljica prodaje, dok se sociologinja Dora Levačić upravo poduhvatila uređivati svoj prvi naslov, »Kad odrasli odlučuju«, izvještaj bivšeg grčkog ministra financija Yanisa Varoufakisa – kojeg je Sandorf već objavljivao – o pregovorima što ih je financijski buntovnik o grčkome dugu vodio sa svjetskim zajmodavcima. Knjigu je prevela Karmela Cindrić. »Naslovom 'Kad odrasli odlučuju' Varoufakis ironizira izjavu predsjednice Međunarodnoga monetarnog fonda Christine Lagard, koja je, tijekom pregovora, očito iznervirana njegovom nepopustljivošću, dobacila: 'Gospodo, pa ima li odraslih ovdje?« Knjiga je pravi 'page turner', dokumentarni političko-ekonomski triler. Tko je pročita, morat će presložiti uvriježena uvjerenja«, najavljuje Darko Milošić.

Bijeg kao metafora

Ime za svoju kuću Sršen je pronašao u Mathiasu Sandorfu, glavnome liku istoimenog političkog trilera, romana Julesa Vernea iz 1885.; na hrvatskome dostupan kao »Matijaš Sandorf«, u prijevodu Morane Čale Knežević i izdanju Grafičkog zavoda Hrvatske iz 1988. Sršen ga je čitao »još kao klinac«: grof Sandorf kuje političku zavjeru, odcjepljenje Mađarske od Austro-Ugarske, pa kad ga raskrinkaju, biva osuđen na smrt i zatočen u Kaštelu u Pazinu. Pobjegne – skoči s litice u more – i nestane na petnaest godina, da se, promijenjena identiteta, vrati, i – opisuje Wikipedija – »život posveti zadovoljenju pravde«.Zanimljivo je Sršenovo čitanje Verneova lika. »Metafora je – bijeg, bijeg iz Hrvatske«. »Iz hrvatskog matrixa«, dometnut će Darko. »A ako je metafora bijeg, onda je u to uključena i pobuna, i sve što uz nju ide«, nadovezuje se Ivan. On, koji je u Zagrebu završio povijest i lingivstiku, izdavaštvo je, još kao student, učio kod Milana Šarca u Konzoru – »Rijetko sretneš čovjeka koji zna i voli što radi, a da nije nadmen i otresit«, reći će za samozatajnog, ali sjajnog urednika – a potom, u uvjetima privatizacije, u Informatoru, u kojem je, paradoksalno, objavio svoj prvi uređivački uspjeh, »Kosu anđela«, biografiju Kurta Cobaina, koja je doživjela tri izdanja i firmi donijela lijepu svoticu.

Do Franka Zappe preko Roberta Gravesa

Nerijetko knjige nastaju mukotrpno i sporo. Od ideje do objavljivanja biografije Jean-Luca Godarda, Sandorfu je trebalo više od pet godina. No ona koja čeka već i više od šest godina – »no sigurno ćemo je objaviti«, Ivan ne dopušta sumnju – jest »Frank Zappa glavom i bradom«, autobiografija kultnog »oca underground rocka«, američkog buntovnika, glazbenika i performera, te neprispodobive figure suvremene popularne kulture, koja je u svojoj vlastitoj kući snimila, proizvela i objavila sedamdesetak fascinantnih albuma.
Uporno je Ivan Sršen nastojao dobiti autorska prava na original, »The Real Frank Zappa Book« od Zaklade obitelji Zappa, koju je, nakon umjetnikove smrti, utemeljila i vodila njegova supruga i suradnica Gail. »Pet godina sam zvao, dva/tri puta godišnje, ali nisam bio stigao dalje od tajnice. Nazovem jednom opet, a ona kaže, 'Pošaljite svoju biografiju'. Mislio sam, što će joj biografija, pa samo tražim autorska prava. Ali poslao sam. Za par mjeseci zovem opet, podsjetim tajnicu tko sam. A ona kaže: 'Samo malo', i – spoji me s Gail Zappom! 'Hej, Ivane, bok, kako si?', kaže mi, potpuno zbunjenom. 'Pročitala sam tvoj CV. Preveo si Roberta Gravesa. On je moj najdraži pisac!'«
Tako je počelo poznanstvo: dobio je prava, potpisao ugovor, preveo knjigu, na zahtjev Gail verificirao prijevod. Dogovorili su i intervju: Ivan će doći k njoj u Los Angeles kad u Americi u listopadu i studenome 2015. bude predstavljao zbirku priča »Zagreb noir«, koju je uredio za američko tržište. I dva tjedna prije nego će doći, 7. listopada 2015., Gail Zappa je umrla. »Ali, nećemo odustati. Knjiga je izvrsna, a sad, u doba Trumpa, i naročito aktualna. Zappa je izrazito političan, raskrinkava američki establishment, prikazuje ga kao perverziju, kakvim se on sada uvelike i pokazuje. I« – ne krijući poruku napominje Sršen – »posljednja rečenica knjige važna je i zanimljiva, naročito zato što knjiga uopće ne govori o izborima: 'Register to vote'. 'Registrirajte se za glasanje'«.

»Zanat sam iskovao u najgorim uvjetima hrvatskog divljeg kapitalizma: 'Samo da donese zaradu', bila je deviza«, smije se Sršen. »Brzo sam shvatio da je Hrvatska preopterećena lokalnim problemima, i da ću, ostanem li u tome, neprestano ići stranputicom, nesposoban da radim što me zanima«. Zato je, 2007., s rusisticom i kroatisticom Tihanom Zidanić Šakotom osnovao Sandorf, u kojemu je nastavio sam i nakon što je, nekoliko godina kasnije, krenulo nizbrdo, a suradnica odustala. »Ostao sam bez prebijene pare, usprkos uspješnim naslovima. Od 2010. radio sam ovdje, u našem stanu, zajedno sa suprugom, dan i noć, u maloj sobici. Objavio sam dvanaest, trinaest naslova, preveo četiri; u tom je razdoblju, u suizdavaštvu s beogradskim Red boxom, izašla »Povijest lezbijskog života i kulture«, iznimna knjiga, enciklopedijsko izdanje, da na Beogradskom sajmu knjiga dobije nagradu za najbolji izdavački projekt«. Tako je, sporo, ali ipak, kretalo nabolje, dok se 2014. nije pridružio Darko Milošić, a za njim i ostali suradnici. »Danas radimo punom parom«, kazat će Darko.

 Bez podilaženja

»Radnu etiku naučio sam od vašingtonske punk scene, koja se rukovodila načelom – 'Do it yourself'«, reći će nam Sršen. »Punk era bila je već počela, klinci nisu više htjeli slušati mainstream, ali glazbena industrija odbijala je objavljivati punk. Zato su muzičari bili prisiljeni zaobići biznis i velike studije, i stvarati muziku u vlastitim kućama. To je najbolje profunkcioniralo u Washingtonu – Henry Rollins, Black Flag, Bad brains... Nisu ti ljudi zaradili velike pare, ali su ostvarili vlastitu inspiraciju, i radili što su voljeli. Nije im bilo važno kolika im je publika; svirali su jednako za dvoje ili za tisuću. Jer radili su i za sebe. Ako ne radiš za sebe, sve to nema smisla. Jednostavan je to koncept: drži se vlastitih kriterija i zajedno sa suradnicima radi najbolje što možeš«, objašnjava Sršen.

Sandorf

»Način na koji radimo knjige ne ovisi o broju naših čitatelja. Naprosto, radimo dobre knjige. Ne podilazimo publici, ne slijedimo trendove – stvaramo ih«, domeće Darko. U Hrvatskoj, tvrde, postoji rafinirana publika o kojoj se vrijedi brinuti. »Svaki glas je važan. Ako se može pojaviti glas koji može reći – 'Ova zemlja ništa ne valja' – tada ta zemlja već nešto valja.' Tajna uspjeha je u tome da tragaš za mogućnostima koje otvara komunikacija. Uspjeh ne mjerimo novcem, premda, naravno, moraš preživjeti. Sjajno surađujemo, otkrili smo mnoštvo zanimljivih naslova, pisaca, koncepata... Kad imaš energiju, i kad mnogo radiš, možeš i skrpati kraj s krajem. Problem bi bio tek ako bi nam ponestalo motivacije. No stalno motiviramo jedni druge. Provjeravamo ideje, koncentriramo se na doticaj s publikom, i da to što radimo ima odjeka, a da istodobno ne radimo samo zbog odjeka. Kad znaš da ne podilaziš publici, a da te ona ipak prati – to je dobitna kombinacija«, zadovoljan je Ivan.»Mi smo jazzeri«, nadovezuje se Darko na glazbene usporedbe. »Jazz septet izrazitih individualaca koji znaju međusobno komunicirati. Kao na jazz koncertu: svatko ima svoju improvizaciju, ali se nadopunjujemo. Razgovaramo, stotine sati. Svak očituje vlastitu individualnost. Sloboda – u tome je tajna. Potom, sve uzimamo u obzir – tržište, profil i kapacitete Sandorfa, interese svakoga od nas urednika, publiku... Na stjecištu svega toga, odlučujemo o naslovima. I, rekao bih – odlučujemo dobro«.

Darko Milošić, Ivan Sršen, Sandorf

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Tommy zna što voliš