Stigao i 10. vRIsak. Tko bi rekao, kada se prisjeti skromnih i entuzijastičnih početaka dok vRIska zapravo ni bilo nije, već je bila KIČMA, sajam/festival nastao sinergijom VBZ-a i Udruge parNas, pri čemu je VBZ bio zadužen za sajamski, a parNas za festivalski dio. Ljubav je u međuvremenu pukla, a vRIsak si je (ne)opravdano uzeo zasluge desetogodišnjeg postojanja. Mogli bismo reći da je sve to nebitno, ali ipak ćemo poslušati Claudija Magrisa, koji u intervjuu ovog Mediterana posvećenog vRIsku jasno kaže: »Ja silno vjerujem u sjećanja, u memoriju, što nije kao nostalgija za prošlošću, iako se vrlo često tako shvaća…«
Riječ-dvije valja reći o ovom posebnom broju Mediterana, koji, osim intervjua s ovim zasad nesuđenim nobelovcem donosi i najavni tekst ovogodišnjeg, iznimno bogatog festivala, jedan mali vremeplov, dobronamjerne upute za snalaženje na festivalu te eseje autora iz projekta »Europom u 30 knjiga«, koji seciraju europsku ideju i nad kojima se svima nama valja zamisliti.
Ono s čime smo se u okolnostima ovog posebnog izdanja kao javna platforma morali suočiti, a s obzirom na trenutno, sve alarmantnije stanje na domaćem tržištu knjiga, pitanje je javnog interesa. Kako smo pritom rezonirali? Pa slično kao i u slučaju kad smo jedan, također najavni, broj Mediterana posvetili Sajmu knjige u Puli. Sajam se suočio s elementarnom nepogodom zvanom Hasanbegović i mi smo odlučili pomoći. S čime se suočavaju organizatori vRIska? Za to će nam trebati više od jedne rečenice.
Kad je pompozno najavljen Mediteranski festival knjige u Splitu, pozdravili smo ga kao i svaku aktivnost koja za cilj ima knjizi (i autoru) omogućiti veću vidljivost, koja u fokus stavlja ovu robu, artikl koji je puno više od toga, koji je zalog civilizacijskog dosega, čuvar kritičkog, autonomnog, širokog pogleda na svijet. No i bez lokalpatriotske emocije, iz riječke perspektive poruke koje je poslala ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek morale su proizvesti barem malo tuge. Ma poruka je bila i samo pojavljivanje ministrice na otvorenju manifestacije koja se tek lansira, koja kreće klimavim i nesigurnim koracima u najranjeniji sektor kulture, u jedan od najranjenijih domaćih poslovnih sektora uopće. Naime u ovih 10 godina Kičme/vRIska ne možemo se sjetiti da je neki ministar došao na otvorenje, a pogotovo se ne možemo sjetiti da je neki ministar poručio da uz Interliber i Sa(n)jam knjige u Istri Hrvatskoj treba i treći sajamsko-festivalski punkt. A upravo je to ministrica rekla u Splitu za MFK.
Mogli bismo biti još i tužniji kada promišljamo Rijeku u kontekstu Europske prijestolnice kulture, koja je trenutno u sektoru knjige na opasnom propuhu, bez izbornika, plana ili bilo kakvog promišljenog programa. Vrisak je, što god tko mislio o njemu, u festivalskom dijelu najbolje što je Rijeka ikad imala. Naravno da je problematičan njegov sajamski dio, jer činjenica da je on zapravo VBZ-ova knjižara ne može mu biti plus (kao što to nije bio ni davni Profilov sajam u Zagrebu, dakle sajam jednog nakladnika), ali u knjižnofestivalskom dijelu svatko može vidjeti mar da se pokrije širok spektar autora, knjiga i njihovih izdavača. A to nijedna kulturna politika ili strategija ne bi trebala zanemariti.
