Bog u rukama luđaka je opasan. Ta rečenica iz jednog od tekstova franjevačkoga svećenika Drage Bojića, okupljenih u njegovoj knjizi »Zlato i tamjan«, mogla bi se povezati sa svečanim obilježavanjem 25 godina vjeronauka u školama što je ovih dana upriličeno u Hrvatskom narodnom kazalištu – kazao je novinar, publicist i književnik Viktor Ivančić na zagrebačkoj promociji knjige »Zlato i tamjan – kritički osvrti na politiku i religiju« bosanskoga franjevca, teologa i publicista Drage Bojića čije je tekstove i intervjue objavljene od 2010. do 2016. ukoričio izdavač – Cenar za kritičko mišljenje i portal Tačno.net – uz napomenu da je riječ o jednom od rijetkih autora koji mijenja paradigmu mišljenja na ovim prostorima.

– Što uopće znači obilježavati 25 godina vjeronauka u školama? Slaviti četvrt stoljeća učinkovite indoktrinacije? – pita se Ivančić, nastavljajući s pitanjem je li riječ o pripremi da se na istom mjestu 2027. proslavi i desetogodišnjica zabrane pobačaja. Tom je ceremonijom Hrvatska biskupska konferencija proslavila ne samo obljetnicu konstituiranja državne crkve, smatra on, nego i crkvene države, a misa je u zagrebačkom teatru održana za dušu preminulog sekularizma.

Eksces, a ne pravilo

– Zamislimo da nastavu vjeronauka u hrvatskim školama drži nekoliko tisuća intelektualnih i duhovnih replika Drage Bojića, da podučavaju djecu istinskim kršćanskim vrijednostima. Na što bi to sličilo, zapitao se autor pogovora Bojićeve knjige i pokušao odgovoriti.

– Umjesto tvrdnji da je homoseksualnost bolest, da je abortus ubojstvo, da je predbračni seks smrtni grijeh, učilo bi se o dostojanstvu pojedinca, o ravnopravnosti svih ljudi bez obzira na njihove seksualne afinitete, rodnu, etičku i klasnu pripadnost. Umjesto pripreme na život u stadu, ukazivalo bi se na važnost individualiteta, nabrajao je Ivančić, ističući ponajprije da bi se u tom fiktivnom scenariju upozoravalo da je nacionalizam izvor zla.

S punom sviješću da je takva situacija u Hrvatskoj danas nemoguća, Ivančić ističe da je osnovni problem Katoličke crkve to što je Bojić eksces, a ne pravilo. A ako je eksces, onda treba ponavljati njegove riječi – »Bog je u rukama luđaka opasan«.

Povjesničar Dragan Markovina dodao je da je fra Bojić marginaliziran u svojoj zajednici, ali da će i unatoč tome upravo njegovi tekstovi  biti relevantni kad se za tridesetak godina bude govorilo o ovome vremenu.

Obračun i kazna

– Časopis Svjetlo riječi s čijeg je čela nakon kritičkih tekstova o Herceg-Bosni smijenjen Bojić, za njegova je urednikovanja bio koncentrat kvalitete, ljudskosti i morala, kazao je Markovina koji uspoređujući tekstove iz Glasa Koncila s onim Bojićevim teško može vjerovati da pripadaju istoj crkvi. Kao logičnu konzekvencu Bojićeva slobodarstva, beskompromisnosti i rušenja tabua, Markovina je naglasio njegov usud.

Oduzeta mu je sarajevska katedra Franjevačke teologije, protjeran je u Jajce gdje je sada tek župnik. To je, mišljenja je Markovina, bio jedini način da se Crkva obračuna s njegovim neoborivim argumentima jer bi svaka debata s njime bila unaprijed izgubljena.

Novinar našeg lista Ladislav Tomičić ponovio je još jednu Bojićevu rečenicu čijim je duhom prožeta ova knjiga, kao i njegovo životno djelovanje – »Neće nas Bog pitati tko nam je sunarodnjak, već jesmo li svakom čovjeku činili dobro«.

Tomičić je također napomenuo da unatoč drakonskim kaznama koje je fra Bojiću odrezala Crkva, on nije iznevjerio franjevački red –  izdali su ga oni franjevci koji su pogazili franjevačku misiju – živjeti za narod i s narodom – i ne samo katoličkim.