Časopis Brickzine ima i svoju digitalnu inačicu na adresi rijeka2020.eu/projekti/brickzine
Odmah treba naglasiti; nemojte da vas zavara ono »za djecu«; radi se o punokrvnom izdavačkom pothvatu koji koncepcijom, tekstovima, grafičkim izgledom i ukupnim čitateljskim dojmom postavlja neke nove standarde i u kojem mogu uživati i oni stariji
RIJEKA Izgraditi kuće je relativno lako, izgraditi ljude je puno teže, ali i nemjerljivo važnije. U svijetu preplavljenom svom silom raznovrsnog sadržaja koji je od nas udaljen tek jedan klik, lako se upadne u zamku trivijalnosti i gotovih rješenja, pogotovo kad su u pitanju klinci koji su sve više konzumenti, a sve manje stvaratelji. Društvene mreže, igrice, ekrani, skupe gotove igračke… sve je to super, ali nikako ne može i ne smije biti dovoljno, djeci treba pokazati da postoje brojni načini kako kvalitetnije i sadržajnije odrastati, stvarajući od njih aktivne članove zajednice, a ne samo pasivne potrošače.
Protiv »ometanja«
U borbu za takvo, kvalitetnije odrastanje uključen je i projekt riječke Europske prijestolnice kulture i to kroz programski pravac Dječja kuća, a jedan od njegovih dijelova je i Brickzine, časopis o stvaranju kulture za djecu (ili časopis za djecu o stvaranju kulture), čiji je prvi broj nedavno ugledao svjetlo dana.
Odmah treba naglasiti; nemojte da vas zavara ono »za djecu«; radi se o punokrvnom izdavačkom pothvatu koji koncepcijom, tekstovima, grafičkim izgledom i ukupnim čitateljskim dojmom postavlja neke nove standarde i u kojem mogu uživati i oni stariji.
Posebna priča Brickzinea je njegovo iznimno grafičko rješenje za koji je odgovorna mlada riječka ekipa koju čine Dragan Kordić i Nina Delanović. Ilustracije su izradili Davor Pavelić, Goran Radošević, Klara Rusan, Anja Sušanj i Vanda Čižmek, koji dokazuju da hrvatska ima izrazito zanimljivu ilustratorsku scenu.
Izdavač časopisa je Gradska knjižnica Rijeka, suizdavač tvrtka RIJEKA 2020 d.o.o., a glavni urednik Kristian Benić. Uredništvo časopisa čine: Natali Bosić, Ivana Lučić, Vedrana Balen Spinčić, Barbara Zupčić, Jelena Pervan, Anda Bukvić Pažin i Jelena Milić. Do svog primjerka možete doći u Dječjem odjelu Stribor Gradske knjižnice Rijeka, Središnjem odjelu Filodrammatica, ograncima knjižnice Trsat, Drenova, Turnić, Zamet, u Art-kinu, Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, Gradskom kazalištu lutaka Rijeka…
Povratak na ulice
Glavna tema prvog broja je ulica. Mjesto na kojem su generacije odrastale mnogima danas izgleda mrtvo i prazno; je li riječ samo o manjem broju djece ili su ulice zaista »pojeli ekrani«? Svi koji su osnovnu školu pohađali kasnih 80-ih ili ranih 90-ih sjetit će se da su po generaciji bila najmanje četiri razredna odjeljenja s više od 30 učenika. Kvartovi su odzvanjali cjelodnevnom dječjom igrom, a klinci su dosadu ili nedostupnost sadržaja razbijali izmišljajući stalno neku novu razbibrigu. Ako je nekada djece bilo više, a sadržaja manje, danas je situacija potpuno suprotna.
– Istina je da je djece danas manje, ali i dalje ima kvartova u kojima su ulice pune kreda, romobila, igračaka. Nije problem toliko u »ekranima«, već u uravnoteženosti. Naša je želja malo utemeljiti djecu u realnosti, što ne izbija ekrane i igrice iz jednadžbe; samo im dodaje i neke druge oblike izražavanja. Iz tog je razloga u časopisu naglašen »uradi sam« pristup kroz tekstove onih koji se u stvarnosti bave područjem o kojem pišu pa tako programer piše o programiranju, glazbenik o glazbi, vrtlarica o vrtovima, a sve da bi se kod djece na površinu više izvlačila stvaralačka, a manje konzumentska energija – kaže Benić, dodajući da se kroz časopis zapravo stvara softver buduće riječke Dječje kuće. Radi se o jednom od najintrigantnijih dijelova projekta Europske prijestolnice kulture, koji će svoj fizički dom imati u ciglenoj kući u sklopu kompleksa »Benčić«.
Tržišna održivost
Časopis Brickzine ima i svoju digitalnu inačicu na adresi rijeka2020.eu/projekti/brickzine, koja će se, kao i tiskano izdanje, konstantno razvijati. Što se tiče samog časopisa, ove će godine izaći dva broja, a kako će točno u budućnosti izgledati, zasad je otvoreno.
– Ideja je da časopis nadživi 2020. godinu, kao i da se u njegovo stvaranje uključe učenici i nastavnici. Mislim da je moguće i pronaći poslovni model za tržišnu održivost ovakvog projekta, jer je komercijalna ponuda ovakvih časopisa vrlo opskurna. Želja je da ovo postane platforma za daljnji učenički rad ovom ili nekom drugom obliku poput fanzina, jakog online izdanja i slično. Ovako bogato izdanje možda bi moglo ostati kao neki godišnji »best of« koji bi netko htio staviti na policu i sačuvati – zaključuje Benić.
Časopis na polici protiv zabavnih »jutjubera« zvuči kao dosta nepoštena borba, ali i kao borba u koju se vrijedi upustiti. Neka klinci opet osvoje ulice i obogate svoje odrastanje sadržajem koji će i njih, a posljedično i cijelo društvo, malo manje »ometati«.