Snimio Marin ANIČIĆ
Kristina Kolar svojim je izvanrednim mogućnostima interpretirala Aidu, a sjajan solistički četverolist i pojačan zbor riječke Opere, uz dojmljivu vizualnost predstave, izazvali su dugotrajan pljesak i ovacije publike koja je Ljetnu pozornicu ispunila do posljednjeg mjesta
OPATIJA Dugim pljeskom i ovacijama publika je ispratila izvođače i autorsku ekipu Verdijeve opere »Aida«, koja je premijerno izvedena na Ljetnoj pozornici u Opatiji. Gledalište je bilo ispunjeno do posljednjeg mjesta, a »Aidu« je pratilo oko 2.000 gledatelja.
Sama završnica bila je u slavljeničkom ozračju, s vatrometom na opatijskom nebu, jer je ova predstava bila središnji događaj obilježavanja 60 godina Ljetne pozornice u Opatiji. Nova riječko-opatijska »Aida«, izvedena u sklopu Riječkih ljetnih noći, nastala je u koprodukciji HNK-a Ivana pl. Zajca i Festivala Opatija.
Inače veličanstvena Verdijeva opera o ljubavi i domoljublju, kojom je skladatelj nadmašio sva svoja dotadašnja djela, imala je svjetsku praizvedbu 24. prosinca 1871. u Operi u Kairu. Riječka praizvedba bila je 3. listopada 1885. u povodu svečanog otvorenja zgrade riječkog Kazališta, a u Opatiji je izvedena upravo na prostoru današnje Ljetne pozornice 1931. godine. Autor libreta je Antonio Ghislanzoni prema Augusteu Marietteu i Camilleu du Locleu, uz suradnju skladatelja.
Redatelj i dramaturg Marin Blažević »Aidi« je pristupio tako da je u prvi plan stavio odnose među likovima, naglasivši njihove dramske sukobe i psihologizaciju likova. Blaževićeva »Aida« oslobođena je suvišnog dekora i masovnih scena, no nije joj oduzeo monumentalnost koju ovo djelo zahtijeva.
Zlatna boja
Za dojmljivu vizualnost predstave zaslužni su kostimografkinja Sandra Dekanić, scenograf Dalibor Laginja i oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić. U njihovoj kreativnoj sinergiji nastala je vizualno pročišćena, a istovremeno grandiozna predstava. Na kostimografsko-scenografskom planu dominira zlatna boja, koja sadrži višestruku simboliku – od snage i topline egipatskog sunca, do sjaja egipatskih božanstava i moći svjetovnih i religijskih moćnika. Zlatna boja je osim toga i znak pomoći »s neba«, pobjede, slave, časti i ljubavi.
Dalibor Laginja naznačio je scenski prostor s nekoliko podesta s kosinama, na kojima su egipatski vlastodršci, vojskovođe i vjerski vođe postavljeni poput kakvih skulptura zaogrnutih raskošnim pozlaćenim plaštevima. Nasuprot tome, robinja egipatske princeze Aida odjevena je u crnu haljinu i nije na podestu, no kao etiopska kraljica i ona će dobiti zlatni plašt i uspeti se na tron.
Odvojeni muški i ženski zbor, koji predstavlja narod, postavljen je na bočnim stranama pozornice, odjeven u jednostavne bijele haljine. Zlatno obojanim članovima riječkog Baleta koreografkinja Selma Banich dala je prepoznatljiv koreografski pečat, dok je za vizualnu dojmljivost predstave zaslužan i Dalibor Fugošić koji je oblikovanjem svjetla naglasio kostime i scenografiju, kreiravši prizore različitih dramatskih registara.
U takav dramaturško-redateljski koncept izvrsno su se uklopili pjevači, čija je ekspresivnost i izvedbena snaga na ovaj način došla do punog izražaja. Svojim izvanrednim interpretativnim mogućnostima u naslovnoj ulozi Aide predstavila se prvakinja HNK-a Ivana pl. Zajca Kristina Kolar, koja se ovom ulogom proslavila na međunarodnim pozornicama – od Zagreba, Splita, Maribora, Poznanja i Oderza pa sve do Japana. Nakon dužeg vremena Kristina Kolar ponovno je nastupila u opernoj produkciji sa svojim suprugom, izvanrednim riječkim baritonom Robertom Kolarom, koji je ovoga puta debitirao u ulozi Aidina oca Amonarsa.
Pojačani zbor
Opernog partnera Kristine Kolar, u ulozi egipatskog vojskovođe Radamesa, utjelovio je također odličan Renzo Zulian, poznati talijanski tenor međunarodne karijere. U ulozi Amneris bila je upečatljiva i mlada mezzosopranistica Amanda Stojović. Uz ovaj sjajni solistički četverolist nastupili su i Luka Ortar kao Kralj Egipta, Slavko Sekulić kao Veliki svećenik Ramfis, Olga Kaminska kao Velika svećenica te Marko Fortunato u ulozi Glasnika.
Na visini zadatka bio je i zbor riječke Opere, pojačan članovima Akademskog zbora Muzičke akademije u Puli. Kvaliteti zborskih dionica zasigurno je pomogla zborovoditeljica Nicoletta Olivieri, koja je radila na vokalnoj pripremi. U posljednjem prizoru sa stražnjeg zida Ljetne pozornice pali su zlatni zastori, a na zidu se projicirao video Marina Lukanovića, koji je »uhvatio« slučajne prolaznike na opatijskom lungomareu. Time je završnica »Aide« uvučena u suvremeni kontekst, a može se shvatiti i kao svojevrsni hommage Opatiji.
Nekima se ovaj video dodatak ipak učinio suvišnim, a i slavljenički vatromet krenuo je prerano, nadglasivši pljesak publike. No, sve ostalo u riječko-opatijskoj »Aidi« funkcioniralo je na visokoj profesionalnoj razini.