Zdenko Botić, Nika Mišković i Olvera Baljak u prizoru predstave »Vincent« Olje Lozica
Za ulogu Vincenta, Lozica je odabrala Zdenka Botića, doajena riječkog kazališta, koji prolazeći kroz različita vremena i prostore igra i dojenče, i dječaka, i mladića i na kraju starca
Predstava »Vincent«, prema tekstu i u režiji Olje Lozice te u dramaturgiji Matka Botića, premijerno je izvedena na sceni »Zajc na Sušaku«. Ovim projektom Hrvatska drama HNK Ivana pl. Zajca pridonosi afirmaciji domaćeg dramskog pisma, a svojim »Vincentom« mlada autorica Olja Lozica pokazala je da ima odlike kvalitetnog dramskog pisca.
Autorica ovo pitanje otvara na društvenoj, obiteljskoj i institucionalnoj razini – počevši od uže zajednice, do škole, crkve i psihijatrijskih ustanova. Radnja »Vincenta« odmaknuta je u vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća, no tema kojom se bavi jednako je aktualna i u današnje vrijeme. Glavni protagonist rođen je u El Shattu, egipatskoj izbjegličkoj oazi tijekom Drugog svjetskog rata.
Groteskno i karikaturalno
Vincent je u El Shattu ostao bez majke, koju je toplo utjelovila Jelena Lopatić, dok se njegov otac – kojega tumači Damir Orlić – ne snalazi najbolje u novonastalim okolnostima.
Dio priče koji se odvija u poratnom priobalju Olja Lozica prikazala je na pomalo groteskan način, blizak poetici crtanog filma i crnih komedija, čineći tako ironijski odmak od teške teme. Groteskno i karikaturalno uobličeni likovi isto tako mogu se shvatiti i kao Vincentovo poimanje svijeta koji ga okružuje.
Dio predstave smješten je u »instituciju«, gdje se Vincent i ostali pacijenti zatočeni iza rešetaka kaveza suočavaju s najgorim oblicima psihijatrijskog nasilja, i to pod okriljem vjerske skrbi. U završnom, poetskom prizoru, krug života za Vincenta se zatvara tamo gdje je i počeo – povratkom u Sinajsku pustinju.
U začudnoj viziji Olje Lozice za ulogu Vincenta odabran je umirovljeni glumac Zdenko Botić, doajen riječkoga kazališta, koji prolazeći kroz različita vremena i prostore igra i dojenče, i dječaka, i mladića i na kraju starca. Botić je na sceni od rođenja do smrti svog junaka, i to bez i jedne izgovorene rečenice.
Odmak od realnog
Ideja da odrasli glumac igra dječaka, otvara i dodatna značenja. Ovaj postupak, primjerice, priziva Grassov roman »Limeni bubanj«, u kojem je izuzetan dojam postignut neobičnom perspektivom pripovjedača – dječak Oskar Matzerath, koji zaostaje u rastu i odrastanju, izražava se virtuoznim bubnjanjem, a vlastiti život opisuje sa stajališta koje sve likove i povijesne događaje vidi i razumijeva na posebno izokrenut fantastičan način. Ili na primjer film Davida Finchera »Neobična priča o Benjaminu Buttonu« (prema F.S. Fitzgeraldu), u kojem je Benjamin pri dolasku na svijet izgledao poput starca.
I u »Vincentu« neobičan tretman glavnog lika otvara prostor za odmak od realnog i kreiranje niza »pomaknutih« likova. Ovoj zamisli svojim su kreacijama odgovorili glumci, koji igraju po nekoliko uloga. Osim Vincentove majke, Jelena Lopatić odlična je i u ulozi jednog od pacijenata »institucije«.
Duhovitu karikaturu babe sa sela ostvarila je Olivera Baljak, koja glumi i hladnokrvnu časnu sestru – čuvaricu institucije za mentalno oboljele, što pomalo priziva i medicinsku sestru iz »Leta iznad kukavičjeg gnijezda«.
Pomalo groteskan lik Vincentove maćehe zlostavljačice, koja o sebi govori u trećem licu, utjelovila je Tanja Smoje, koja se pojavljuje i u ulozi pobožne majke koja svoga sina ostavlja u »ludnici« utiskujući mu krunicu u ruke.
Glumačka predstava
Riječ je o glumačkoj predstavi u kojoj je u prvom planu dramski tekst. Sukladno tome scenograf Igor Vasiljev stvorio je scenografiju koja se temelji na nekoliko funkcionalnih kubusa koji se kreću u prostoru i formiraju nove prostorne cjeline. Sinajska pustinja naznačena je šatorom, a jedan od kubusa dočarao je i brod kojim se zajednica iz El Shatta vraća u domovinu.
Na kostimografskom planu Mario Leko pojedinim detaljima kostima naglašava »pomaknutost« likova. Atmosferi uprizorenja pridonosi i glazba Matka Botića, svjetlo je oblikovao Dalibor Fugošić, a savjetima za zborsko pjevanje pomogao je Igor Vlajnić. Asistentica redateljice je Alisa Debelić.
Premijerna publika ispratila je autorsku i glumačku ekipu dugotrajnim pljeskom i ovacijama, a povicima »bravo!« sa scene je ispraćen sjajni Zdenko Botić koji je svojim Vincentom ostvario jednu od najoriginalnijih i najupečatljivijih uloga svoje duge glumačke karijere.