ZAGREB » Govoreći preksinoć na Akademiji dramskih umjetnosti o knjizi Darka Lukića »Uvod u antropologiju izvedbe«, Sibila Petlevski je rekla da je posrijedi vrijedna knjiga »udžbeničkog karaktera, transdisciplinarnog usmjerenja, enciklopedijske širine« i da će njome profitirati studenti različitih studijskih programa, no da će ona biti i velik poticaj mladim znanstvenicima i praktičarima kazališta. U tom svježe objavljenom izdanju kuće Leykam International, Lukić iz antropološkog gledišta analizira ishodište kazališta, razloge zbog kojih je kazalište nastalo, potrebe na koje je ono kroz povijest odgovaralo, poveznice kazališta i društva. Njegova teatrološka znatiželja obuhvaća i razdoblje prije kazališta, ali i nudi scenarije za (daleku?) budućnost kad će kazalište biti zamijenjeno nekim sasvim novim, drugačijim izvedbenim praksama. 

  Predstavljači koji su govorili o knjizi – a osim Sibile Petlevski i autora bili su to Boris Senker i Eugenia Ehgartner – apostrofirali su kako će knjiga, zbog svoje jasnoće i preglednosti, biti zanimljiva i širokoj publici. 

  Sibili Petlevski osobito se sviđa što autor nije zauzeo eurocentričnu poziciju u pristupu takozvanim »primitivnim« izvedbenim praksama, nego je, naprotiv, kontinuirano kritički dekonstruirao tu poziciju. 

  – Lukić stalno dovodi u pitanje samodopadno uvjerenje da mi iz »europskog centra« možemo kroz pristup svoje tobožnje superiornosti shvatiti i doživjeti svu povijesnu ukupnost i širinu kazališta, rekla je Petlevski, navodeći područja u koja autor zalazi obrađujući ovu temu – to su povijest kazališta, kazališna antropologija, psihologija kreativnosti, nova teatrologija, teorija izvedbe i kulturalni studiji, ali i osobito zanimljiva kognitivna antropologija. 

  »Uvod u antropologiju izvedbe« prožet je ilustracijama najranijih izvedbenih praksi u jednostavnim zajednicama na svim kontinentima, ali likovno bilježi i prakse u visokorazvijenom svijetu. Tu su i fotografije rituala u izoliranim plemenskim zajednicama i rezervatima.