RIJEKA U HNK-u Ivana pl. Zajca premijerno je izvedena predstava »U svakom slučaju«, koja je nastala u sklopu programa Zajc Dance Lab za plesače i plesačice 40+. Riječ je o eksperimentalnom koreografskom programu Baleta riječkog HNK-a, koji želi potaknuti i osnažiti stvaralački proces plesne umjetnosti drugačijeg senzibiliteta, razvijajući i predstavljajući nove poetike i suvremene estetike.

Istraživački balet radnog naslova »U svakom slučaju« promišlja institucionalnu poziciju članova i članica baletnog ansambla »Zajca«, koji na njegovoj pozornici plešu više od dvadeset godina.

Autorski tim u sastavu Vigur Gurdu (koreograf), Nina Gojić (dramaturginja) i Marko Gutić Mižimakov (novomedijski umjetnik) krenuo je od ideje da iskusno plesačko tijelo predstavlja neslužbeni arhiv i paralelno pamćenje institucije, koje se može aktivirati obradom postojećeg dokumentarnog materijala i zatečenog stanja institucije. Pritom se instituciju promatra u cjelini, s obzirom na njezine arhitektonske zadatosti, simbolički kapital, društvenu funkciju i unutarnju organizaciju što počiva na ponavljanju obrazaca ponašanja, načela proizvodnje sadržaja i formalne organizacije rada.

Takav sveobuhvatni pristup preduvjet je za koreografiju koja kombinira usvojena znanja baletnih plesača sa suvremenijim izvedbenim oblicima, a sve s ciljem da se pokaže kako iskusniji baletni plesači u instituciji predstavljaju kulturnu vrijednost po sebi. Svemu navedenom pokušava se pronaći odgovarajući izraz u pokretu i kroz pokret, uvijek ostavljajući prostor za eksperiment, igru, slučaj… Kako je u razgovoru s Ivom Nerinom Sibilom za Plesnu scenu.hr objasnio Vigur Gurdu, na suradnju ga je pozvala ravnateljica riječkog Baleta Maša Kolar koja mu je predstavila problematiku plesača u baletu koji su iznad četrdeset godina, a koji u mirovinu idu po zakonu tek za petnaestak godina.

– U Rijeci je to više od trećine ansambla, koji je ionako premalen za velike balete. Problem je sistemski, jer ovako nije moguće zaposliti mlade plesače koji mogu nositi traženi repertoar jedne baletne kuće, a i umjetnički, jer stariji plesači imaju mnogo toga za dati, a nemaju načina. Ova rasprava je, koliko sam upućen, aktivna pri Ministarstvu kulture već dulje vrijeme, ali sad je prvi put da se radi i na umjetnički način – objasnio je Gurdu.

U namjeri da istraže položaj članova Baleta HNK-a Ivana pl. Zajca u kontekstu te institucije i s obzirom na njihove godine, autorska ekipa na zanimljiv je način iskoristila prostore atrija, mezzanina i foajea riječkog kazališta.

Izvođači su postavljeni u suodnos s različitim kazališnim prostorima, razvijajući plesni pokret na dekorativnim unutarnjim balkonima kazališta i u teatarskim međuprostorima. U foajeu »Zajca« došao je do izražaja i blizak kontakt plesača s publikom. Ova izvedba, koju karakterizira svojevrsni dokumentarni pristup, propituje i na koji su se način nekadašnje koreografije utisnule u tijela riječkih balerina i baletana.

Tako su u nastanku koreografije korištene sekvence iz predstava s baletnog repertoara HNK-a Ivana pl. Zajca – iz »Giselle«, »Labuđeg jezera«, »Coppelije«, »Volite li Brahmsa?«, »Romea i Julije«, »Ane Karenjine«, »Diskretnog šarma buržoazije« i »Orašara«. Suautori i izvođači su Svetlana Andrejčuk, Marina Grgurić, Vitalij Klok, Andrei Koeteles, Irina Koeteles, Oksana Brandiboura Kožul, Cristina Lukanec, Danijela Menkinovski, Anna Ponomareva, Svetlana Rasskazova i Paula Rus.

Izvedbu prati prilično jednolična glazbena kulisa (suradnica za glazbu je Jerina Lokmer), a pokreti se ponavljaju – što Vigur Gurdu u popratnim »Anegdotama o koreografiji« naziva »labirintom ponavljanja«. Ova dokumentarna izvedba ostala je tek u naznakama, progovarajući o problemu plesača iznad 40 godina dosta apstraktno – posebno ako kontekst izvedbe gledateljima nije poznat.