Foto Krila
Gostovanje japanske predstave izazvalo je velik interes riječke publike, što inače nije slučaj kad se radi o izvedbama fizičkog teatra ili suvremenog plesa
RIJEKA Ako možda i nismo bili u Japanu, svima nam je poznat onaj prizor iz japanskih brzih vlakova: mnoštvo putnika koji u vlaku spavaju prislonjeni jedni na druge. Među običajima vezanim za Japan nalazimo i ovaj: ako netko zaspi sa svojom glavom na vašem ramenu, to je uobičajena praksa koja se tolerira. Japanci, naime, imaju vrlo duga putovanja od kuće do posla i rade jako dugo, pa mnogi od njih padaju u san čim se nakon posla dočepaju vlaka koji ih vozi kući. Upravo ovaj detalj iz japanske svakodnevice poslužio je kao inspiracija za predstavu »Tokyo Fugue/Tokijska fuga«, koju je u Rijeku doveo Kreativni laboratorij suvremenog kazališta KRILA.
Kombinacijom teksta na japanskom i engleskom jeziku, glazbe, glume, korporalne mime i videoprojekcija Katsuyukija Miyabe predstava slijedi formu fuge – polifonskog glazbenog oblika skladanog prema načelima kontrapunkta u tehnici imitacije: određena se tema po ustaljenim pravilima imitira i provodi kroz sve glasove (dionice).
Prema broju glasova, »Tokyo Fugue« je troglasna fuga. U pročišćenoj i minimalističkoj izvedbi prostore željezničkog sustava i vlaka iscrtavaju crno-bijele animacije, a kao glazbena inspiracija Tanie Coke poslužila je fuga J. S. Bacha. Pored Bacha, predstava je inspirirana i M. C. Escherom i Lewisom Carrollom. Realne situacije iz vlaka isprepliću se sa snovitim i nadrealnim, tako da se japanska predstava – koja ima i poetsku dimenziju – neprestano kreće između sna i jave.