Kralj Ubu

Svi smo mi Ubu? Rijeka već dugo nije vidjela ovako kompleksnu dramsku predstavu

Kim Cuculić

U Rijeci već podulje vrijeme nismo vidjeli ovako kompleksnu dramsku predstavu kao što je »Kralj Ubu« Drame Slovenskog narodnog gledališča Ljubljana, koja se može iščitavati na nekoliko razina i neprestano angažira pažnju gledatelja, uključujući ih aktivno u izvedbu



RIJEKA U HNK-u Ivana pl. Zajca gostovala je višestruko nagrađivana predstava »Kralj Ubu« Drame Slovenskog narodnog gledališča Ljubljana. Gledalište riječkog kazališta nije bilo dokraja ispunjeno, ali oni koji su došli mogli su uživati u gotovo trosatnoj kazališnoj poslastici. Predstava je nastala prema motivima drame »Kralj Ubu« (original: »Ubu roi«) francuskog književnika Alfreda Jarryja (1873. – 1907.), a podnaslovljena je kao »divlja komedija o zlobi i pohlepi«.


Ovu grotesknu farsu Jarry je napisao u svojoj petnaestoj godini, kako bi se narugao profesoru u liceju. Prikazana je 1888. u jednom marionetskom kazalištu, a premijera u Parizu bila je 1896. Komad »Kralj Ubu« oštra je satira vlasti, koju utjelovljuje »grozan, debeli, zdepasti, glupi i lijeni« otac Ubu – koji u sebi sjedinjuje ljudsku glupost, taštinu, ispraznost, egocentričnost i bolesni narcizam.


(De)konstruiranje motiva


Polazeći od Jarryjeva predloška, Jernej Lorenci i dramaturg Matic Starina idu i korak dalje, preslikavajući situacije i likove iz »Kralja Ubua« i na samo kazalište, odnose među glumcima, stanje u današnjoj Sloveniji, Europi i svijetu. Riječ je o svojevrsnoj »predstavi u predstavi«, u kojoj glumci tumače Jarryjeve likove i sebe kao privatne osobe. Uzimajući Ubua kao paradigmu moći i totalitarnog vladanja, Lorenci ismijava i satiričkim žalcem ukazuje na razne oblike hijerarhije.




U dojmljivoj interpretaciji Jerneja Šugmana to nije samo glumac koji utjelovljuje beskrupuloznog, gramzivog, vulgarnog i proždrljiva Ubua, nego je on istodobno i primjer glumca koji zauzima visoko mjesto u kazališnoj hijerarhiji – pa tako satirički prikazan ministar kulture nabraja sve Šugmanove uloge i brojne nagrade, dok se on u živom uokvirenom portretu divi samome sebi.


Za razliku od toga, lik Crnca (Žan Perko) koji je u predstavi marginaliziran i ponižen, i u kazalištu, ironično, može glumiti jedino – Othella. Pri dnu kazališne hijerarhije je i mladi glumac Klemen Slakonja (»glumi« samoga sebe), koji se proslavio TV-ulogama i oponašanjem poznatih pjevača, ali u ljubljanskoj Drami nikad neće glumiti Hamleta – »ulogu nad svim ulogama«.


Poznate motive iz Jarryjeve farse Lorenci dekonstruira i ponovno konstruira, stvarajući nove kazališne svjetove koji se neprestano kreću između fikcije i stvarnosti. Slovenski »Kralj Ubu« višeslojna je predstava, koja se referira na brojne kazališne, književne, filmske i glazbene citate, kao i na popularnu kulturu. Lorenci se dotiče i nedavne povijesti ovih prostora, aludirajući na Tita i jugoslavensko »bratstvo i jedinstvo« te obračunavanje s četnicima, sve do današnjih slovenskih političara i odnosa Slovenije prema emigrantima.


Smijeh publike


U svojoj predstavi Jernej Lorenci ogoljava kazališni mehanizam, tako da njegov »Kralj Ubu« djeluje poput kazališnog pokusa u kojem se doslovno ruši »rampa« između glumaca i gledatelja. Scenografija (Branko Hojnik) je svedena na nekoliko detalja – Ubujev tron, salonski luster, posuđe za gozbu, drveni okvir za portret kralja i krunu kao simbol moći. Kostimi Belinde Radulović su djelomično vremenski neutralni, a djelimice su stilizirani povijesni dekor – čime se Lorenci također poigrava kazališnim konvencijama.


Slovenska predstava istodobno je i zabavna, a montipajtonovski tip humora dobro je nasmijao riječku publiku. Čak i stanka zamišljena je kao zanimljiv glazbeni intermezzo, a Lorenci je gledateljima ponudio i tri različita kraja predstave. U jednom od mogućih završetaka na pozornici se pojavljuje uvećani akt Jerneja Lorencija s krunom na glavi, koji kao da poručuje: »JA SAM REDATELJ!«, ili drugim riječima – slovenska predstava navodi nas na pitanje: »Jesmo li svi mi pomalo Ubu, u svojim svakodnevnim manjim ili većim egoizmima, narcizmima, fašizmima, sebičnosti, gluposti i pohlepi?


U Rijeci već podulje vrijeme nismo vidjeli ovako kompleksnu dramsku predstavu, koja se može iščitavati na nekoliko razina i neprestano angažira pažnju gledatelja, uključujući ih aktivno u izvedbu. Uz izvrsnog Jerneja Šugmana, koji dijelove teksta izgovara i na hrvatskom jeziku, treba pohvaliti i ostale članove glumačkog ansambla od kojih svaki praktički ima svoj »stand-up« nastup: Nina Valič (Mama Ubu), Bojan Emeršič (Kapetan Bordure), Jurij Zrnec (Veliki svećenik), Klemen Slakonja (Klemen Slakonja), Vojko Zidar (Ministar), Boris Mihalj (Financijer), Gregor Zorc (Sudac/Veliki) i Žan Perko (Crnac/Mali).