RIJEKA Na pozornici Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku premijerno je izveden autorski projekt »Naša stvar« Ivane Kalc i Jerka Marčića, ostvaren u produkciji Kabineta. Iz suradnje plesačice i glumca nastala je zanimljiva predstava koja progovara o hrvatskoj stvarnosti koju karakterizira sveopća apatija.

Ivana Kalc i Jerko Marčić utjelovili su bračni par koji sanja o nekom drugačijem životu. Kao i mnogi u sadašnjoj Hrvatskoj oni maštaju o odlasku, no pitanje je imaju li hrabrosti učiniti taj korak. Ova predstava na duhovit način dotiče se i svakidašnjeg hrvatskog kukanja nad zadanim okolnostima, no bez konkretnog rješenja problema.

Plesačica i glumac

Osim što igraju svoje likove, Ivana Kalc i Jerko Marčić propituju i vlastite pozicije plesačice i glumca. U uvodnoj plesnoj sceni Kalc izvodi pokrete, povremeno ih prekidajući jecajima, čime kao da postavlja pitanje smisla bavljenja suvremenim plesom u današnjoj Hrvatskoj.

Svoju plesačku energiju Ivana Kalc prenosi na Jerka Marčića, koji je pak glumački poticajan za svoju scensku partnericu. Kombinacijom glume, plesa i fizičkog teatra Kalc i Marčić stvaraju začudne scenske slike koje prizivaju teatar apsurda i poetiku animiranog filma.

U neverbalnim prizorima oni pojačanom mimikom i gestikulacijom prizivaju neke prepoznatljive situacije – ogovaranje prijatelja i poznanika, s osobitim naglaskom na njihove probleme, poput alkoholizma. Sve to začinjeno je tipičnim hrvatskim jadikovkama.

Snovi bračnog para

Snovi bračnog para o nekom boljem životu ironično su prikazani u motivu pucketanja vatre iz kamina na minijaturnom zaslonu računala. No, stvarnost je drugačija. Muž je odjeven u pohabani prašnjavi sako, a iz njegovih džepova ispada sitni novac. Bračni par složio je stvari u kutije i priprema se za odlazak, no vrijeme curi i ništa se ne događa.

Dok se spremaju napustiti sve, muž i žena slušaju Hrvatski radio na kojemu su vijesti uvijek iste, bez obzira odnose li se na prošlo ili današnje vrijeme. Konstanta ostaju jedino svakidašnje jadikovke i snovi o nekom boljem životu negdje drugdje. Ni kraj predstave ne ostavlja mnogo prostora za optimizam.

Propitujući vlastite pozicije plesačice i glumca, Ivana Kalc i Jerko Marčić zapravo se bave istom temom kao i likovi koje igraju. Njihove su teme zajedničke: od želje za kretanjem i promjenom do potrebe za sigurnošću i stabilnošću. Kroz naučeno, stereotipno, ponavljano, u tijelu ukorijenjeno, u gesti i riječi ustaljeno, oni traže odgovore na pitanje može li se danas na sceni dogoditi nešto novo ili smo zapeli u beskonačnom krugu već viđenog?