U prvom planu sjajne Maida Hundeling i Helena Juntunen / D. ŠOKČEVIĆ
RIJEKA – Riječka praizvedba opere »Elektra« Richarda Straussa u HNK-u Ivana pl. Zajca ispraćena je 15-minutnim pljeskom i stajaćim ovacijama, a riječka Opera – u suradnji sa Slovenskom filharmonijom i Cankarjevim domom u Ljubljani – postigla je još jedan izniman uspjeh i podignula ljestvicu svoje izvrsnosti. Straussova glazbena tragedija u jednom činu »Elektra« nije popularno djelo za širu publiku, nije toliko melodična i nema pamtljivih arija, no njena priča i izvrsno psihološki iznijansirani likovi gledatelje mogu ostaviti »bez daha«. Na tragu nekoliko prethodnih opernih naslova koje je režirao u »Zajcu«, dramaturg-redatelj Marin Blažević i u »Elektri« nastavlja razvijati svoje istraživanje drame u operi.U dramaturškom pristupu Straussovoj operi Blažević u prvi plan stavlja kompleksne odnose među likovima, posebno karakterizaciju ženskih likova. Starogrčki mitološki lik Elektre, pored umjetničke inspiracije, odavno je zanimljiv i psihoanalitičarima.
Elektrin kompleks
Elektrin kompleks je koncept koji je razvio Carl Gustav Jung, prema teorijama Sigmunda Freuda, kako bi objasnio podsvjesnu seksualnu privlačnost djevojčica prema ocu. Elektra se, zajedno s bratom Orestom, pokušava osvetiti majci Klitemnestri i očuhu Egistu za ubojstvo njihova oca Agamemnona. Ovaj motiv Marin Blažević izvrsno razvija od Elektrina tugovanja za ubijenim ocem, kad ona preko haljine navlači očeve hlače i pretvara se u bijesnu ratnicu željnu osvete (nakon krvavog osvetničkog pohoda ona skida hlače i u haljini pleše predsmrtni završni ples). Kao kontrast Elektri postavljena je njena mlađa sestra Krizotemis, koja je mnogo krhkija i slabija te se prije svega želi ostvariti kao žena i majka. Elektrina i Krizotemisina majka Klitemnestra, mikenska kraljica, preljubnica je i ubojica, demonska žena koja se osvetila Agamemnonu jer je žrtvovao njihovu kći Ifigeniju, a kad se vratio iz Troje sa sobom je doveo princezu Kasandru kao svoju priležnicu. U ovom trokutu ženskih likova, koji se ogledaju jedan u drugome, važan je i lik Klitemnestrina sina Oresta, kojemu je delfijska proročica naredila da se vrati kući i osveti očevu smrt.U tom smislu »Elektra« se može iščitavati i kao obiteljska drama s tragičnim raspletom, do kojega dovode likovi razdirani mržnjom, ljubomorom, strastima i osvetničkim žarom. Riječko uprizorenje »Elektre« ne priziva starogrčki mitološki svijet, već se vizualno oslanja na vrijeme nastanka Straussove opere (praizvedena je 1909. godine) i umjetnički pravac ekspresionizam. Sukladno tome koncipirani su kostimi Sandre Dekanić, koja je svjetlucavo-zlatnim kostimima Klitemnestri i Egistu pridala dašak dvorske raskoši. Režijska je dosjetka da izvođači izlaze iz orkestralne »rupe« na podest koji ulazi u gledalište, dok je Slovenskom filharmonijom pojačani orkestar riječke Opere smješten na pozornici. Na taj je način stvoren blizak kontakt izvođača s publikom, a ovakva konstelacija pruža i mogućnost gledanja predstave iz različitih perspektiva. U opernim režijama Marina Blaževića važnu ulogu ima i oblikovanje svjetla, pa su ovoga puta Blažević i Alan Vukelić oblikovali rasvjetu koja dolazi iz orkestralne »rupe«, posebno naglašavajući svjetlom odnose među likovima.
Maestralne kreacije
Riječku »Elektru« nose maestralne pjevačko-glumačke kreacije i moćan orkestar kojim je ravnao Ville Matvejeff. U naslovnoj ulozi Elektre doista impresivna bila je njemačka sopranistica Maida Hundeling, koja je svojim izvanrednim interpretativnim i vokalnim sposobnostima u Rijeku donijela ozračje svjetskih opernih pozornica. Izvrsnu partnericu na sceni imala je u finskoj sopranistici Heleni Juntunen, koja je dojmljivo utjelovila Krizotemis. U ulozi Klitemnestre izvrsna je bila i gošća Dubravka Šeparović Mušović, dok je bas-bariton Dario Bercich, solist riječke Opere, interpretacijom Oresta pokazao da sazrijeva i raste iz uloge u ulogu. Egista pjeva Marko Fortunato, a u ostalim su ulogama Slavko Sekulić, Sofija Cingula, Dominika Glinšek, Morana Pleše, Vanja Zelčić, Ana Majdak, Olga Kaminska, Ljubov Judčenko Košmerl, Sergej Kiselev, Saša Matovina i Mirko Soldano. Sudjeluju i zbor Opere te plesači i glumci riječkog HNK-a. Suvremeni scenski pokret potpisuje Mila Čuljak.
