PULA – Popularna »Carmen« Georgesa Bizeta doživjela je premijeru u sklopu Ljetne klasike u pulskoj Areni, u produkciji Opere riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca i pod ravnanjem maestra Yordana Kamdzhalova. Ovoga ljeta na programu je ponovo bila Verdijeva »Aida«, a u Areni je izvedena i Beethovenova 9. simfonija »Oda radosti«.

Bizetovo najpoznatije operno djelo »Carmen« iz 1875. nastalo je prema istoimenoj noveli Prospera Mériméea, a libretisti su Henri Meilhac i Ludovic Halevy. U nastojanju za inovativnim pristupom klasičnoj opernoj literaturi, riječka Opera ni ovoga puta nije ponudila uobičajeno i očekivano »čitanje« Bizetove »Carmen«.

Budući da se četvrti čin ove opere odvija pred arenom za borbu s bikovima u Sevilli, predivan ambijent amfiteatra u Puli nametnuo se kao prirodna kulisa kojoj veće scenografske intervencije, pored onih u oblikovanju svjetla, nisu bile potrebne. Autori inscenacije Selma Banich, Sandra Dekanić, Marin Blažević i Alan Vukelić učinili su inverziju – izvođači i dio publike smješteni su na kamene tribine, orkestar ispod tribina, a ostala publika u središte Arene.

Čitava inscenacija odvija se na tribinama, gdje pjevači, članovi Zbora i Baleta HNK-a Ivana pl. Zajca ulaze u interakciju s gledateljima. Prostori za izvođače naznačeni su krugovima u različitim bojama. Kako objašnjava koautorica inscenacije Sandra Dekanić, crvena, narančasto-žuta i fuksija boje su toreadorskog plašta. Simbolika boja prisutna je i u jednostavnim kostimima zbora i plesača, narednici i kapetan odjeveni su u bijele uniforme, dok u kostimima Carmen izostaju možda očekivana obilježja španjolskog folklora – ona u bijeloj majici i s košuljom svezanom oko struka djeluje kao »djevojka iz susjedstva« ili mlada buntovnica koja svojim kretanjem i sjedenjem oponaša muške poze.

Jedan od kostima priziva i Laru Croft, fikcionalnu heroinu u računalnim igrama i filmovima. Nova Carmen riječke Opere nije toliko ženski senzualna, već je više agresivna, prkosna i samouvjerena, stavljajući osobnu slobodu ispred svega – čak i pod cijenu smrti.

Na premijernoj izvedbi bilo je nekih tehničkih poteškoća vezanih uz mikrofone i ozvučenje, tako da se događalo da su pojedini pjevači u nekim trenucima bili slabije čujni ili se zvuk »gubio« u ogromnom prostoru Arene. U ovakvoj inscenaciji »Carmen« je donekle djelovala »skromno«, stavljajući u prvi plan glavne aktere i dramske odnose među njima. Različita mjesta zbivanja – trg Seville, tvornica duhana, krčma, planina kojom prolaze krijumčari… dočarani su pokretima i kostimima te prepušteni mašti gledatelja. Izvedba na tribinama Arene donekle je ograničila i mogućnosti za scenski pokret.

U ovakvom minimalističkom konceptu, lišenom dekora i operne raskoši, do punog su izražaja došli pjevači. U ulozi strastvene, svojeglave i prevrtljive Carmen, svojim zrelim mezzosopranom, pažnju je plijenila scenski dojmljiva Ivana Srbljan koja iza sebe već ima iskustvo pjevanja ove role. Izdvojimo nastupnu ariju »Habanera«, duet Carmen i Don Josea u krčmi i njihov završni susret ispunjen dramatikom dovedenom do sukoba posve ogoljenih strasti.

Potresan je i tugom ispunjen prizor Carmenina gatanja, kad iz čitanja karata dolazi do bolne spoznaje skore smrti.

Sjajnog partnera Srbljan je imala u slovenskom tenoru Aljažu Farasinu, koji je sada ulogu Don Josea pjevao 55. put, a utjelovio ga je kao strastvena i ljubomorom zaslijepljena muškarca što dovodi do tragičnog raspleta. Čistoćom glasa i emotivnom interpretacijom djevojke Micaele oduševila je i Anamarija Knego, a od dueta se ističe lirski duet Micaele i Don Josea u prvom činu.

Dojmljiv je bio i Luka Ortar u ulozi toreadora Escamilla, koji je u ovoj inscenaciji zamišljen poput kakve estradne zvijezde kojoj plješće svjetina na tribinama. Izdvojimo i Slavka Sekulića u ulozi kapetana Zunige, te Roberta Kolara u roli narednika straže Moralesa. Krijumčare su utjelovili Ivan Šimatović i Marko Fortunato, Carmeninu prijateljicu Frasquitu pjevala je Vanja Zelčić, a prijateljicu Mercedes – Emilia Rukavina. U ulozi krčmara bio je Saša Matovina. Nastupio je i Dječji zbor »Kap«.

Predstava je trajala oko tri sata s jednom stankom, tako da je završila oko dvadeset minuta iza ponoći. Publika je izvođače i autorsku ekipu ispratila srdačnim pljeskom.

Tko je bio

Operu »Carmen« u pulskoj Areni pratilo je oko 2.500 gledatelja, ulaznice su bile rasprodane, a dodana su i pomoćna mjesta. Iz Rijeke su došla dva puna autobusa, a bilo je i gledatelja iz Italije, Slovenije i drugih zemalja.

Među Riječanima su bili nekadašnja šefica propagande riječkog HNK-a Loredana Gašparović, arhitektica Olga Magaš, fotograf Rino Gropuzzo, direktorica Sajma knjiga u puli Magdalena Vodopija, ravnateljica Istarskog narodnog kazališta u Puli Gordana Jeromela Kaić… Po Puli se mogu vidjeti reklamni panoi za Ljeto klasike i sudeći prema broju publike može se reći da je ova manifestacija saživjela s Pulom i njenom Arenom. (S. U.)