"Put oko svijeta u 80 dana": Pustolovno i pomalo smušeno putovanje publika nagradila pljeskom

Foto: Damir Škomrlj

Jules Verne je u svojem vremenu vizionarski najavio brojne inovacije poput podmornica i putovanja u svemir, a autorski tim sve je vjerno prenio sabivši brojne avanture putnika u osamdeset minuta predstave

RIJEKA Predstava »Put oko svijeta u 80 dana« redatelja Matjaža Pograjca prema pustolovnom romanu Julesa Vernea premijerno je izvedena u subotu na pozornici HKD-a. Zadovoljna publika, često se uključujući spontanim pljeskom, pratila je ovaj višežanrovski prikaz prema viđenju slovenskog redatelja i okupljenog tima koji je ovu školsku lektiru začinio songovima, plesom, akrobacijom i glumom.

U pustolovno i pomalo smušeno putovanje glumce i publiku uvodila je dramaturginja Blaženka Müller Pograjc bez velikih odmaka od polaznog štiva, što je predstavu učinilo razumljivom i najmlađoj publici. Jules Verne je u svojem vremenu vizionarski najavio brojne inovacije poput podmornica i putovanja u svemir, a autorski tim sve je vjerno prenio sabivši brojne avanture putnika u osamdeset minuta.

Lora Čulina, učenica 7. razreda: »Bilo je dobro. Predstavu sam došla pogledati s mamom i prijateljima. Svidjele su mi se kamere i video. Glumci su isto bili fora, a najviše mi se svidjela Indijka i njezin ružičasti kostim.«

Diana Iversen, Šveđanka: »Nisam puno razumijela, ali predstava mi je bila zabavna i dinamična. Ovdje sam na proputovanju, baš kao i pustolov Fogg, a prijateljica me je nenadano dovela večeras na ovu predstavu!«

Ivana Đerić: »Baš kao što je moja prijateljica rekla, slučajno smo došle na predstavu i bilo je super. Posebno su mi svidjeli pjevački i plesni dijelovi predstave.«

Na zanimljivo osmišljenoj pokretnoj sceni, autora Tomaža Štrucla, oblikovanoj poput velike stepenaste kutije za šešire koja se vrti i oko koje se sve vrti, sa zadaćom predstavljajnja zemaljske pokretne obline iz koje ulaze i izlaze ideje, penju se i okreću glumci, vlakovi, podmornice i brodovi. Scena je upotpunjena videoprojekcijom čije je oblikovanje osmislio Luka Dekleva, a koja je publiku i vizualno odvodila u gradove i krajolike pustolovne trupe koja je 1873. odlučila proputovati svijet za 80 dana, u vremenu sporih kočija, vlakova i brodova.

Zaigrano vizionarstvo ogledalo se u igri glumaca HNK-a Ivana pl. Zajca: Jerka Marčića u komičnoj ulozi sluge Jeana Passpartouta, Anastazije Balaž kao detektivke Fix te Jelene Lopatić koja je uspješno uskakala u nekoliko likova – Andrewa Stuarta (inženjera), Sir Francisa Cromartyja (generala engleske vojske), suca Proctora te Henriettu (ženu kapetana Speedyja).

»Cajkasti« prizvuk

Jurica Marčec je kao gostujući glumac tumačio glavnog pustolova Phileasa Fogga, Nikola Nedić je također uspješno tumačio nekoliko likova – Gauthiera Ralpha (direktora Engleske banke); konduktera; policajca, zapisničara, strojovođu, kapetana Andrewa Speedyja i Passepartoutovu majku. Nika Ivančić igrala je u ulozi Aoude (indijske princeze) i Thomasa Flanagana (pivara). Marčec i Ivančić su izveli i zahtjevan ples na svili, koji je unatoč svojoj atraktivnosti ipak u predstavi pomalo ostao »visjeti« kao cirkuska scena.

Glazbeni taktovi skladatelja Davora Hercega izmjenjivali su se u različitim glazbenim žanrovima pridonoseći dinamično konfuznoj atmosferi predstave, a publici su se naročito svidjeli dijelovi praćeni glazbom, posebice scena u kojoj Nedić pjeva i pleše u »cajkastom« prizvuku što je kod publike izazvalo ritmično pljeskanje. Isto se ponovilo još u nekoliko navrata, čime se podcrtala prijemčivost publike prema jednostavnom prikazu davno proslavljenog Verneovog djela.

Predstava je završila u pomalo patetičnom tonu uz projekciju gorućeg srca na i božicom Hare Krišnom s porukom da je ljubav jedino pravo putovanje.Za dojmove smo upitali intendanta Marina Blaževića, zadovoljnog predstavom i suradnjom sa slovenskom autorskom ekipom.

Prazna velika pozornica

– Matjaž Pograjc je već trideset godina predvodnik novog slovenskog teatra i krajnje je vrijeme bilo da dođe raditi u Hrvatsku. Drago mi je što je prvu predstavu napravio u Rijeci – rekao je Blažević.I profesor Nikola Petković bio je zadovoljan odgledanim.

– Predstava se konceptualno i izvedbeno duhovito i pametno poigrava s dosadnjikavim imperativom političke korektnosti koji ionako dosad nije zaživio ni na jednoj osim na deklarativnoj razini te dinamično putuje kulturama, narodima, običajima, dehijerarizirajući i lokalne i globalne vrijednosti i kroz igru koja zapravo i jest jedan od temelja vježbanja praktične spoznaje uklapa ionako izvanvremenski i predvremenski tekst Julesa Vernea u današnjicu: od cajki u »odmaknutoj« izvedbi Bombai Express Slona sve do Bollywooda preko lokalne zaporke skrivene u Sobi 23. Izvrsna gluma, tjelesno zahtjevna, pršti pjesmom, plesom i akrobacijama, gestama i grimasama suvremenog teatra – rekao je Petković, zapitavši se ipak o dosegu HNK-a.

– Ideja o postavljanju predstave za mlade, koja se u brzoj izmjeni akrobatskih, mimikrijskih, koreografski i plesnih dijelova nameće gledatelju kao dinamična i šarena bez velikog sudjelovanja i promišljanja, dovodi pred pitanje je li takva predstava doseg HNK-a čija velika pozornica ipak već dulje vrijeme zjapi prazna. Iskorak u repertoaru prema predstavama za mlade možda ipak predstavlja samo »promjenu smjera«, kako to spominju i glumci u predstavi, i odmak od donedavno provokativnih političkih tema – zaključio je Petković.

Predstava namijenjena školarcima i svima željnima ponavljanja školske lektire prema riječima intendanta Blaževića koštala je oko 300 tisuća kuna.