Foto D. Šokčević
Opera je kokreacija riječkih i svjetskih snaga, a ujedno je i prva EPK-predstava u riječkom kazalištu, četveroipolsatni vagnerijanski spektakl koji će biti izazov i za izvođače i za publiku
Ne izvodi se Richard Wagner u Rijeci svaki dan. Dapače, nikada ga nije izvela riječka produkcija. Iako se na jučerašnjoj najavnoj konferenciji za novinare u HNK-u Ivana pl. Zajca u povodu subotnje premijere njegove opere »Tristan i Izolda« povela mala rasprava o Wagneru u Rijeci, pa je utvrđeno da je Wagnera bilo i da je bilo riječkih snaga koje su ga izvodile, ipak nije opovrgnuto da je ovo prva riječka produkcija Wagnera. I to odmah »Tristan i Izolda«, četveroipolsatna, iznimno zahtjevna opera, koja i od izvođača i od publike traži maksimum koncentracije. Toliko trajanje pomaknulo je i izvedbu, pa će premijera početi već u 18 sati.
Budući da je sve veliko kod ove opere, velika (i dugačka) bila je i konferencija za novinare, koja je više nalikovala moderiranom razgovoru nego najavi, ali ovaj i ovakav Wagner u Rijeci to je zaslužio. Naime prva je to EPK-predstava u »Zajcu« i, kako je to istaknuo intendant Marin Blažević, ne bi bila moguća u običnim proračunskim okolnostima. Na presici je ujedno postavljeno i pitanje zašto baš ovaj Wagner, kada ima jednostavnijih, lakših, no efektno je na to odgovorio dirigent Wille Matvejeff: »Zašto ne?«
Veličanstvena glazba
Ništa manja zvijezda predstave nije ni njena redateljica, Amerikanka Anne Bogart, predavačica na Sveučilištu Columbia, kojoj je ovo prva operna režija u Hrvatskoj.
– Obično se u operama puno toga događa. Ovdje se u četiri i pol sata dogode samo tri iste stvari: Tristan i Izolda pokušavaju umrijeti. Na kraju i uspiju u tome. I sad, kako onda u vizualnom smislu napraviti atrakciju koja može pratiti ovu veličanstvenu muziku – zapitala se Bogart, usporedivši ovu Wagnerovu operu s tantričkim seksom: dugo se čeka do vrhunca, ali kad vrhunac dođe, onda je to nešto posebno.
Režijski pristup
Blažević je posvjedočio da na ovoj produkciji, od idejnog početka, u »Zajcu« rade već četiri godine. Posebno je istaknuo režijski pristup Anne Bogart, koji oprimjeruje njegov ideal shvaćanja operne režije. Dva su po njemu bitna aspekta.
S obzirom na to da predstava traje već opjevanih četiri i pol sata, u »Zajcu« su za prvu pauzu (a bit će dvije) premijernoj publici pripremili zanimljivu zakusku. Uz »fingerfood« bit će im posluženi i kokteli Tristan i Izolda, u suradnji s Udrugom konobara i barmena Hrvatske. I nisu kokteli tek tako; Tristan je osmišljen u kombinaciji viskija i đumbira, prezentiran u rudimentarnijoj čaši povezanoj konopčićem koji simbolizira more i brodove, a Izolda je kombinacija džina i teranina, u visokoj čaši ukrašenoj »ružicom« od šećerne vate. Tristana smo probali na presici i možemo reći da je i u jutarnjoj, nešto manje alkoholnoj verziji, bio dobar poticaj za dalje, no valja reći i to da će na premijeri koktel koštati 35 kuna. Hrana će biti besplatna.
– Anne je uspjela da u prostoru predstave ono što čine izvođači bude svojevrsna simfonija pokreta i režije, koja je u savršenom balansu s onim što čujemo u glazbi. Drugo je kraj – Izoldina ljubavna smrt – za mene to je jedan od onih doživljaja koji vas promijene, nakon kojeg počnete voljeti kazalište – rekao je Blažević, uputivši i svojevrsnu uputu publici da Wagner nije Puccini, ili Verdi, te da mu treba pristupiti hrabro i uz spremnost na kontemplaciju.
Kao i Robert Kolar, i Ivana Srbljan debitira u Wagneru, što je njoj, kako je rekla, iznimna čast. Njena Brangana bit će, kako je istaknula, u službi Izolde.
U ime Rijeke 2020 novinarima je Irena Kregar Šegota napomenula da je ova opera dio programa Doba moći, koji propituje granice, a to ona čini u umjetničkom i duhovnom smislu.
– Važno je istaknuti da je ovo kokreacija između najboljih lokalnih i svjetskih snaga i to je važno. Ovo nije samo uvezena strana produkcija. I ništa nakon ove izvedbe neće biti isto – rekla je Kregar Šegota.
