RIJEKA Predstava »Zajc Stand Up« premijerno je izvedena u Arheološkom parku Principij u okviru Riječkih ljetnih noći. U ovom projektu Hrvatske drame HNK-a Ivana pl. Zajca glumci Anastazija Balaž, Jasmin Mekić i Dean Krivačić upustili su se u stand up, koji se smatra jednom od najtežih izvedbenih formi. Režija je povjerena poznatom hrvatskom glumcu Borku Periću, a tekstove su osmislili sami glumci. Ovaj kazališni oblik od glumca traži veliko glumačko umijeće, izuzetnu koncentraciju, kao i spremnost na improvizaciju. Važna je i komunikacija s publikom. Riječki »Zajc Stand Up« samo je djelomično uspio u svemu navedenom.

Na premijernoj izvedbi nedostajala je veća komunikacija s gledateljima, a predstava se najvećim dijelom svela na tri glumačka monologa koji se kreću između fakcije i fikcije. Svaki od glumaca unio je u svoj monolog vlastito glumačko i životno iskustvo, propitujući neke društveno relevantne teme.

Kao glumac s najvećim potencijalom za formu stand upa predstavio se Jasmin Mekić, koji svojim nastupom autoironijski propituje vlastiti bošnjački i muslimanski identitet. Neizostavni dio tog identiteta je i specifičan bosanski humor, koji je sposoban i u najtragičnijim situacijama pronaći smiješnu stranu. Jedan od nimalo ugodnih primjera je evociranje obreda sunećenja (obrezivanja), kojim Mekić objašnjava »kako je postao Bosanac«. U duhovitom monologu Mekić je pokazao dobro poznavanje bosanskog mentaliteta, čiji su sastavni dijelovi ogovaranja u kafani, denunciranje i tjeranje inata.

Mekić svoj monolog završava autoreferencijalnim ukazivanjem na svoj glumački poziv i kako se on odražava na njegov ljubavni život.

Dok je Mekić kao Bosanac prije deset godina došao u Rijeku i njeno kazalište, glumac Dean Krivačić osvrće se na svoj zagrebački »background« i otkriva kako je iz Zagreba dospio u riječki HNK Ivana pl. Zajca. U njegovom monologu otvara se tema odnosa glavnog hrvatskog grada i »provincije«, a najveći dio Krivačićeva monologa posvećen je tome kako je tražio stan u kojem će napokon imati malo mira. U jednom trenutku Krivačić se izravno obratio riječkom gradonačelniku Vojku Obersnelu koji je sjedio u publici, ali bez veće satiričke oštrice.

Spominju se u predstavi i besprizorni riječki Željeznički kolodvor i Autobusni kolodvor »Žabica«, no i tu je propuštena prilika za žešću satiru. U središtu monologa Anastazije Balaž našli su se muško-ženski odnosi i propitivanje položaja žene, majke i domaćice (sličnom temom, samo drugačijim izvedbenim sredstvima bavi se predstava »Dancing Moms« Ivane Kalc i Mile Čuljak). Anastazija Balaž, pomalo egzaltirano i prenaglašeno, utjelovila je »ženu na rubu živčanog sloma«, koja balansira između obitelji i posla, nastojeći ugoditi svima i pomalo gubeći sebe.

U predstavi »Zajc Stand Up« ima i podosta stereotipa i humora »na prvu loptu«, a začinjena je i s podosta psovki. Ne baš upečatljivu glazbenu kulisu potpisuje Mario Knezović. Riječki stand up tako se našao negdje na pola puta, a Jasmin Mekić uz dodatni trud trebao bi razmišljati o vlastitom stand upu.