Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
28. veljače 2020.
Osorske glazbene večeri

Praizvedba opere Olje Jelaske: Uznesenje čudesnog opernog snoviđenja

Foto S. TARIBA
Foto S. TARIBA
Autor:
Objavljeno: 26. srpanj 2019. u 10:23 2019-07-26T10:23:09+02:00

Kostimiranu operu »U potrazi za plavom pticom« skladateljice Olje Jelaske i libretistice Sanje Ilić pod ravnanjem maestra Berislava Šipuša izveli su njegov Cantus ansambl i sedmero vrhunskih opernih interpreta

OSOR - Praizvedbom bajkovite opere »U potrazi za plavom pticom« skladateljice Olje Jelaske i libretistice Sanje Ilić na Osorskim glazbenim večerima 23. srpnja u ambijentu Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije iznjedreno je bilo uznesenje čudesnog opernog snoviđenja traganja za srećom i duhovnim ispunjenjem. Kostimiranu operu su pod ravnanjem maestra Berislava Šipuša izveli njegov Cantus ansambl i sedmero vrhunskih opernih interpreta uz epizodno učešće klape »Čikat« iz Malog Lošinja.

Pisanje osvrta na taj događaj mi je a priori nametnulo anegdotalnu dilemu: jel’ prvo riječ ili glazba? Priklonit ću se riječi, jer i riječ je o djelu koje ima osebujnu literarnu pozadinu. Izvorni predložak Jelaskinoj operi »U potrazi za plavom pticom« je, naime, igrokaz »Plava ptica« belgijskog književnika-nobelovca M. Maeterlincka (1862. – 1949.), čiji je potencijal magičnog teatra naveo kazališnog maga Stanislavskog da postavi igrokaz na scenu. Maeterlinck će napisati i libreto za operu praizvedenu u Metropolitan operi u New Yorku, a tijekom idućih desetljeća uslijedila je serija igranih filmova. (Simbolistička aura Materlincka rano je dotakla i Hrvatsku, gdje se prvi prijevodi njegove poezije objavljuju u Viencu već 1893. god.). Srž »Plave ptice« pak sukcintno iznosi Željka Čorak, prevoditeljica ove Maeterlinckove »poetične feerije«, koja u svom komentaru ističe »izvanredni osjećaj za nadnaravnu scenu, te moralnu, duboko humanu i kontemplativnu narav djela. U vilinskom i snolikom svijetu, dva siromašna djeteta traže Plavu pticu, simbol sreće, no tajnu života i sreću pronalaze u samome traganju.« (Izd. Matica hrvatska, 2001.)

Katapult ili tobogan

U objašnjenju što ju je potaklo da svojom glazbom, prema Maeterlinckovim motivima, uprizori bajku o nedostižnoj plavoj ptici Olja Jelaska navodi, parafraziram, težnju suvremenog čovjeka da se u sadašnjim okolnostima društvenih previranja, nepostojanju pravih kriterija i gubitku esencijalnih vrijednosti vrati istini i svojoj iskonskoj naravi. A simbol te duše i smisla postojanja u ovoj priči je plava ptica. Plodonosnim posredovanjem maestra Šipuša skladateljica je pronašla srodnu dušu u dramaturginji Sanji Ivić koja se latila pisanja libreta. »Ne znam kako drugi skladatelji komponiraju, ali Olja i ja smo imale prilično sumanut način«, priča ekstrovertna libretistica. »Bilo je začudno kako smo jedna drugoj opisivale što bi u pojedinoj sceni trebalo biti, karakter tih scena. Ja bi ih opisivala, poput onih u kazalištu, i vidjela glazbu, a Olja se mojim riječima koristila kao nekim katapultom ili toboganom po kojima su njezine note lebdjele ili klizile. I tako smo zajedno, poput nekakvih šašavih rođakinja Alise iz zemlje čudesa, stvarale našu plavu pticu koja zapravo u ovoj operi i postoji i ne postoji.«

Postoji ili ne postoji je i za dilemu gledatelju. No u bilo kojem slučaju tandem skladateljice i libretistice eliminirao je linearnu Maeterlinckovu naraciju i operno djelo uprizorio klasterima epizoda u osam slika što mu daje samostalni, originalni karakter. Vodeći protagonisti ovdje nisu djeca, nego mladi zaljubljeni par, no sveudilj zahtjevan i nestrpljiv u potrazi za životnim ispunjenjem. Bertram i Anabella se dosađuju u kišnom vremenu, kad li im se ukaže Vila i ponuka ih na uzbudljivu avanturu da ulove Plavu pticu. E da bi ih privolila na taj pothvat pokloni im kutijicu s čarobnim emeraldom koji će im pružiti zaštitu u mogućoj nevolji. Mladenci se zateknu u Zemlji Sjećanja gdje grobovi lamentiraju gubitak svojih napuštenih. Ljubavni par se od oluje sakrije pod Hrastom, koji pati od reume, a Pas i Mačka koji brinu o jadniku Hrastu, priključe im se u potrazi za Plavom pticom. Povedu ih do Dvorca koji ih, pak, omami pušenjem nargile. Pojavi se Kraljica Svjetlosti koja ih zazivom oceanskih valova isplahne na pješčanu plažu. Ondje pronađu bocu u kojoj je naputak o smislu ljubavi. Leže na plaži, broje oblačiće i podozrijevaju o ulovu Plave ptice. Čarobni emerald iz kutijice ih vrati kući u sobu koja je sad preobražena čudesnom svjetlošću. Kraj.

Sveukupno učinkovito

U doživljavanju opere ugođaj Jelaskine glazbe dojmio me se literarnim sadržajem predloška i sveukupno učinkovitim u glazbenom oslikavanju avantura i bajkovitih snoviđenja protagonista

Maštovita paleta

U dvodjelno protočnoj uvertiri Jelaska na prepad zapanjuje slušatelja isprva mističnom, a potom bučnom i tmasto kakofoničnom orkestracijom koju slijedom razigrano pretače u gotovo elegični ugođaj protkan strepnjom. U prvoj slici uvodi mladi par u kojem je djetinjasto naivna Anabella sopranistice Tanje Ruždjak tekstom i uglazbljenjem podložna poduzetnom Bertramu u glasovno impresivnoj interpretaciji baritona Matije Meića. No scensko događanje ubrzo okupira čarobiranje Vile akviziterke u kojem je zavodljivi mezzosopran i razigrana mimika Martine Menegoni zaintrigirala auditorij. Raspjevani grobovi, citiram iz sinopsisa, bili su idiomom suvremeno komponirane glazbe vatreno krštenje klape Čikat, koja je svoju žalopojku i u kasnijem segmentu komada folklornim štihom obojenu pjesmu izvela ritmički i glasovnom dinamikom disciplinirano korektno. Upečatljiv je bio zapjev moćnog basa Tone Nežića kao Hrasta, dominantnog lika opere, i njegova Glasa iz mora.

Sopranistica Irma Dragičević, kao Mačka, i tenor Siniša Galović, kao Pas (a potom i enigmatični, retorični Dvorac), bili su pak puerilno dražesni i operetski zabavni. Međutim, klimaks u ovom opernom pothvatu, glazbeno i dramaturški, čini čudotvorstvo u raspletu dilema i kušnji, ali i u blagoslovu ljubavi, u liku Kraljice svjetlosti. Ovu ulogu je u praizvedbi opere u Osoru maestralno odpjevala proslavljena koloraturna diva Lidija Horvat Dunjko. Operni izvođači su bili maštovitošću kostimografkinja Dore Črnjević i Nikoline Vidović odjeveni u jednostavne bijelo-zelene kostime koji su djetinjasto efektno identificirali pojedine operne likove bajke.

U doživljavanju opere ugođaj Jelaskine glazbe dojmio me se podložnim literarnom sadržaju predloška i sveukupno učinkovitim u glazbenom oslikavanju avantura i bajkovitih snoviđenja protagonista. Skladateljica u tom svom djelu iskazuje maštovitu glazbenu paletu stilski eklektičkih obzora koja je, pak, slušatelju razgovjetna i prijemljiva. Uočljivo slaba karika komada je, međutim, začudno površno skiciran emotivni odnos mladih ljubavnika u kojem manjka i komunikacije i topline, a ovime je napose bio uskraćen lik Anabelle. Možda za nadopisati. Cantus ansambl je pod suverenim Šipuševim vodstvom Jelaskinu široku i mnogobojnu partiturnu lepezu izveo briljantno u svakom pogledu. A maestru Berislavu Šipušu i priznanje što je operni igrokaz »U potrazi za plavom pticom« uopće ugledao svjetlost dana.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.